Autor fra Ivan Macut u Uzori vjere na 13. studenog 2012 Više od ovog autora  |

14. studenog 2012.

Sv. Nikola Tavelić rodio se oko 1340. u Šibeniku u plemićkoj obitelji. Ulazi u franjevački samostan te je oko 1365. zaređen za svećenika, nakon čega kao misionar odlazi u Bosnu, gdje je djelovao među bogumilima. Nakon 12 godina misionarskog djelovanja u Bosni 1384., zajedno s još nekoliko franjevaca, pošao je u Palestinu. Propovijedajući Evanđelje pokušao je zajedno s drugim fratrima neke visokopozicionirane islamske vjerske službenike uvjeriti u ispravnost kršćanske poruke. No, ne samo da ih nisu uspjeli uvjeriti, nego su navukli na sebe bijes te su bili osuđeni na smrt. Zlostavljali su ih nekoliko dana te su ih na koncu pogubili 1391. u Jeruzalemu.
U Europi su odmah bili slavljeni kao mučenici, a osobito u Šibeniku. Papa Lav XIII. odobrio je Nikolino štovanje 1889., kada ga je proglasio blaženim, a papa Pavao VI. proglasio ga je 21. lipnja 1970. svetim. U našoj domovini postoje mnoge crkve i oltari podignuti njemu u čast. Blagdan mu je 14. studenoga.

Sv. Nikola Tavelić, kao prvi hrvatski svetac, za nas Hrvate i katolike trebao bi imati posebno značenje te bismo se trebali nadahnjivati njegovim primjerom da neumorno naviještamo Isusa Krista i Radosnu vijest spasenja. Možda će vjernici laici reći da je nemoguće nasljedovati sv. Nikolu Tavelića jer je on na dublji način posvetio svoj život Bogu, dok je većina vjernika, ipak, okupirana drukčijim obavezama i načinom života. S jedne strane, to je istina, međutim, s druge, Isusov poziv na život po Evanđelju i poslanje naviještanja Radosne vijesti zadaća su svakog kršćanina, ma kojem staležu pripadao. Možda nećemo kao misionari obilaziti daleke krajeve naviještajući Isusa Krista, ali poslani smo biti Kristovi misionari ondje gdje živimo. Možda nećemo podnijeti mučeništvo u dalekim nekršćanskim zemljama naviještajući Kristovo uskrsnuće, ali ćemo ga podnijeti na drukčiji način ukoliko se odvažimo biti navjestitelji Radosne vijesti u svojim obiteljima, na svom radnom mjestu i sl. Osjetit ćemo što znači biti ismijavan i pogrđivan radi Kristova imena. Kao ljudima nije nam drago da nas drugi pogrđuju, ali kao kršćani i na to trebamo biti spremni ukoliko je potrebno radi Kristova imena. Sv. Nikola Tavelić naviještajući Isusa Krista bio je svjestan da se izlaže smrtnoj opasnosti, ali njegova ljubav prema Bogu koji se utjelovio bila je jača od ljubavi prema vlastitom životu.
Na koncu, je li sv. Nikola nekoga u Jerzalemu uspio, makar i tajno, obratiti, potaknuti na promišljanje o Isusu Kristu, ostaje nam nepoznato. On je sjeme posijao, a nije na njemu da brine o plodovima. Tako smo i mi pozvani sijati sjeme Božje riječi ne tražeći odmah vidljive uspjehe obraćenja. Ukoliko samo jednog čovjeka potaknemo na razmišljanje o Isusu Kristu i na obraćenje, učinili smo mnogo jer kao što kaže Gospodin: „Tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćenog grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja" (Lk 15,7).