Autor fra Ivan Macut u Homilije na 03. veljače 2013 Više od ovog autora  |

Danas, na četvrtu nedjelju kroz godinu, Crkva nas poziva da razmišljamo o prorocima. Kad se govori o prorocima, obično se misli na one koji pretkazuju budućnost, koji predviđaju kojekakve katastrofe koje će snaći čovječanstvo, a pritom i dobro zarađuju od onih koji im naivno vjeruju i idu k njima. Postoje i proroci novoga doba, proroci koji znaju točan dan kraja svijeta te naivni ljudi hrle k njima. Stoga danas trebamo razmišljati o pravom liku proroka, čovjeka koji ne govori u svoje ime, već u ime Božje radi našega spasenja.

Tijekom cijele povijesti spasenja Bog podiže ljude koji govore u Njegovo ime, koji Njega zastupaju pred narodom te oni koji slušaju njih, slušaju samoga Boga i obratno – tko njih ne sluša, ne sluša ni Boga. Oni su glasnogovornici Božji pred narodom.
U prvom čitanju iz Knjige proroka Jeremije Bog poziva Jeremiju u proročku službu. Kaže nam Pismo: „Prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka narodima postavih te. Ustaj, pa ćeš im govoriti sve što ti ja zapovjedim." Prorok je sam nasuprot mnoštvu, on je na prvi mah slab i nemoćan pred kraljevima i knezovima, pred svećenicima i narodom. No, kako je Bog uz njega, ne mogu ga nadvladati. Poslan je svima u Izraelu: kraljevima, knezovima, svećenicima i narodu. Nema nikoga tko je tako dobar i savršen da mu nije potreban prorok Božji da ga opominje i upućuje u volju Božju i Njegove zapovijedi. Međutim, prorokov govor nije lagan. Njegove su riječi kao dvosjekli mač koji reže i razdvaja istinu od laži, svjetlo od tame, dobro od zla; njegove riječi uzrokuju protivljenje, odbacivanje i, kaže nam Pismo, borit će se s tobom, borit će se protiv tebe da te zatru, da te ušutkaju, ali „ne dršći pred njima", hrabri Bog proroka, „jer ja sam s tobom da te izbavim."
Današnji evanđeoski ulomak neposredni je nastavak evanđelja koje smo čuli prošlu nedjelju. Isus je došao u Nazaret i po običaju ušao u sinagogu na dan subotnji. Pružaju mu knjigu i on čita iz Knjige proroka Izaije. Tada sjede i svi očekivahu da im protumači Pismo. I današnje evanđelje započinje Isusovim tumačenjem riječi proroka Izaije: „Danas se ispunilo Pismo što vam još odzvanja u ušima." Ljudi s nevjericom dočekuju ove Njegove riječi. Poznavali su Njegove roditelje, Evanđelje kaže da su izričito spomenuli Josipa. Sveti Luka govori da su Njegovi sumještani bili upoznati s Njegovim silnim djelima koja je učinio u Kafarnaumu te da su oni radi senzacije htjeli da to i pred njima učini. No, Isus to odbija. Na jednom mjestu piše kako Isus nije mogao učiniti mnogo čudesa u Nazaretu zbog njihove nevjere. Isus u svom zavičaju nije bio prihvaćen kao prorok Božji, kao onaj na komu je Duh Gospodnji; nisu mogli prihvatiti da je On Sin Božji. Zbog svega ovoga Isus i govori kako nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Kako su ove riječi izazvale bunu među narodom te su ga htjeli strmoglaviti s brijega na kojem je bio sagrađen Nazaret, Isus odlazi iz grada.
Trebamo se upitati tko je danas pozvan biti prorokom Božjim. Koga Bog šalje u ovaj svijet da govori u Njegovo ime? Jesu li samo svećenici pozvani na proročku službu u današnjem svijetu ili je na to pozvan i svatko tko je kršten?
Pri našem smo krštenju postali dio trostruke Kristove službe: proroka, svećenika i kralja. Na krizmi smo primili Duha Svetoga koji nas prati kroz naše poslanje koje imamo u životu i na taj način naviještamo evanđelje. I mi možemo riječi proroka Izaije „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza. On me posla blagovjesnikom biti siromasima..." primijeniti i na svoj život. Stoga, svatko tko je kršten, treba biti prorok Božji u današnjem svijetu.
Kako i gdje biti prorok? Prvenstveno treba biti prorok Božji u svojoj obitelji. Kao članovi obitelji trebamo živjeti i govoriti onako kako nas Bog uči preko Crkve. Kao prorok Božji trebamo svojim životom posvjedočiti ono što govorimo. Nadalje, imamo li kao proroci hrabrosti ustati protiv nepravde? Prorok Božji u današnjem svijetu diže glas za istinu, za pravdu, pa i u najmanjim stvarima i u situacijama koje nisu od općedruštvenog značenja: prvenstveno nastoji živjeti, a onda i govoriti. Nije to lako. Kaže nam danas riječ Božja: „Borit će se s tobom." Reći će: „Ne znamo li mi njegove roditelje, braću i sestre?" „Ali neće te nadvladati jer ja sam s tobom da te izbavim."
Na koncu, u čemu se razlikuje pravi prorok Božji od tzv. suvremenih proroka? Prorok Božji ne govori ono što ljudima godi, ne golica ljudima uši s onim što žele čuti, već govori istinu, govori u Božje ime i naviješta riječ Božju koja je oštra kao mač. Ne proriče budućnost i ne obmanjuje ljude. Pravi prorok nije slavan po ljudskim mjerilima, već ga se pokušava marginalizirati, udaljiti i utišati.
Svi koji smo kršteni, pozvani smo po sakramentu krštenja biti proroci Božji u svijetu. To ćemo postati prvenstveno svojim životom zauzetim oko istine, dobra, pomaganja drugima koji su u potrebi, a onda i govorom i dizanjem glasa protiv svih nepravdi koje tište današnjeg čovjeka. Nije to lako, ali potrebno je. Ukoliko nestane proroka u svijetu, tko će govoriti u Božje ime?