Autor fra Ivan Macut u Homilije na 25. svibnja 2014 Više od ovog autora  |

U kršćanstvu uvijek je postojala određena napetost između svijeta u kojem živimo i Krista, odnosno naše življene vjere, a koja svoj izvor i utemeljenje nalazi u pashalnom otajstvu (Kristova muka, smrt i uskrsnuće). Da je to tako od samoga početka, tj. od samog Isusovog dolaska na ovaj svijet, svjedoči nam i sam Gospodin. Naime, kako čitamo u evanđeoskim izvještajima Isus je govorio o ovom svijetu kao o mjestu u kojem će njegovi učenici imati poteškoće, probleme, napadat će ih i ubijati, a samo zato što su njegovi učenici. Međutim, Isus je i nadodao da se ne trebamo bojati jer je on onaj koji je pobijedio svijet.

U današnjem evanđeoskom odlomku iz Ivanovog evanđelja nailazimo na Isusove riječi u kojima govori o sebi, učenicima i svijetu. Isus kaže: Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. U ovom odlomku iz današnjeg nedjeljnog evanđeoskog izvještaja vidimo da Isus dva puta govori o svijetu. Prvi put Isus kaže kako ovaj svijet ne može primiti Duha Istine, tj. Duha Svetoga te drugi put kaže kako ovaj svijet uskoro više neće vidjeti Krista jer on odlazi Ocu, ali učenici će ga vidjeti. Ono što možemo primjetiti jest da Isus govori o tome kako je potrebno i Duha Svetoga i njega samoga i vidjeti i poznavati, kako bi ih se moglo primiti i imati život.

Dakle, ukoliko smo se ikada upitali zašto je potrebno ići na vjeronauk, tj. zašto je potrebno učiti o svojoj vjeri te da nije dovoljno samo vjerovati, jesu Isusove riječi da je potrebno Duha poznavati kako bi ga se moglo primiti, ali, također, i učenje sv. Petra apostola, a kako smo čuli u današnjem drugom čitanju iz Prve poslanice svetoga Petra apostola kada piše: Ljubljeni: Gospodin – Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti da oni koji ozloglašuju vaš dobar život u Kristu, upravo onim budu postiđeni za što vas potvaraju. Razlika između svijeta i Isusovih učenika jest u tome što njegovi učenici ne samo da vjeruju u Boga koji je Otac, Sin i Duh Sveti, nego što su ga oni i upoznali kroz učenje o vjeri i kroz prakticiranje vjere i kroz molitvu. Svijet, a to su oni koji nisu kršćani, ne želi upoznati niti želi išta znati o Bogu kojega nam je Isus Krist objavio. Oni ga onda niti ne mogu upoznati jer su zatvorni za njega. Mi koji mu vjerujemo, mi smo oni koji će ga svakoga dana sve više i više ljubiti i truditi se da što više rastemo u vjeri i u našem znanju o Bogu i o svemu onome što je Bog rekao i učinio za nas. Ovo je iznimno važno ukoliko želimo ispravno i u potpunosti odgovoriti na Kristovu volju i zapovijed.

Isus u današenjem evanđelju govori i povezuje zapovijed s ljubavlju. Naime, Isus kaže: Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. Kao vjernici sve ono što činimo i sve ono na što smo pozvani činit, to trebamo činiti iz ljubavi prema Bogu, a ne iz obaveze, ne zbog toga što nam je to netko rekao da moramo činiti, da moramo vršiti zapovijedi, nego, naprotiv, sve trebamo činiti iz ljubavi prema Bogu, prema njegovom Sinu Isusu Kristu koji je nas prvi ljubio i svoj život položio za nas. Dakle, pravi razlog zbog kojega trebamo slijediti Krista i vjerno izvršavati njegove zapovijedi nije strah od kazne, nije strah da se nećemo uspjeti spasiti te ćemo završiti u paklu, nego, ljubav prema Bogu i Kristu.

Isto tako, možemo vidjeti koliko ljubimo Boga, ukoliko iskreno ispitamo sebe i u svjetlu Božje riječi pogledamo svoj život i vidimo koliko vršimo Božje zapovijedi. Nije dovoljno samo riječima govoriti da vjerujemo. Naravno da je i to iznimno važno, ali je, isto tako, potrebno da mi svojim životom to svjedočimo u smislu da izvršavamo zapovijedi. Nemojmo očekivati od drugih da izvršavaju zapovijedi ili nemojmo se opravdavati ako netko drugi ne živi kako bi trebao, pa onda smatramo kako onda ni mi ne moramo živjeti prema Božjim zapovijedima. Svatko je od nas pozvan na život u vjeri i mi smo prvi koji moramo, bez obzira na druge, odgovoriti na tu Kristovu zapovijed i njegovu volju.

Zato neka nas današnji evanđeoski odlomak potakne da, s jedne strane, ispitamo i iskreno pred Bogom vidimo koliko smo spremni izvršavati njegove zapovijedi te, s druge, činimo li to iz ljubavi prema Bogu ili iz straha da nas ne bi kaznio. Isus nas poučava i traži od nas da se Boga ne bojimo, ali isto tako traži od nas da ljubimo Boga. Ukoliko ga iskreno budemo ljubili onda ćemo i živjeti tako da ćemo iznimno paziti kako ga ne bismo povijedili, kako ga svojim grijesima ne bismo ranili. Međutim, ako se to zbog naše slabosti i grešnosti i dogodi, Bog nas ne osuđuje nego nas čeka i nudi nam ruku pomirenja kako bismo ponovno ušli u potpuno zajedništvo s njim.

Trudimo se da svojim grijesima i svojim životom ne iznevjerimo Boga i da ga ne vrijeđamo i živimo kao pogani ili kao svijet koji ga ne poznaje niti ga želi upoznati. Mi smo ga upoznali i zato smo i pozvani na dublji život u vjeri i od nas se sigurno više traži nego od onih koji ne vjeruju. Trudimo se i iz dana u dan rastimo u svom znanju o Bogu te se trudimo što više i što vjernije izvršavati Božje zapovijedi. Krist nas na to poziva i zato iz ljubavi prema njemu i iz ljubavi prema svemu onome što je za nas učinio, spremno odgovorimo na taj poziv, a Isus u današnjem evanđeoskom ulomku poručuje onima koji ga ljube: Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati. Pa tako neka i bude i u našem životu. Amen.