Autor Vesna Ujević u Razmišljanja na 21. travnja 2015 Više od ovog autora  |

Zahvaljujući zubobolji probdjela sam veći dio noći, a onda ustala prije ptica i zore te tako potpuno razbuđena izmolila Službu čitanja, a kod Jutarnje pridružiše mi se ptice. Kad već nisam neki pjevač, otpjevaše one psalme, onako na ptičjem, stvarajući svečanije molitveno ozračje. Ne znam da sam ikad bila svjesnija retka "Ptice nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!" Naposlijetku su ptice sa mnom pozdravile Gospu. Vjerujem da je ova molitva pred osvit dana okrilatila i uzletjela Gospodinu brže od ostalih mojih molitava baš zahvaljujući malim, raspjevanim zajedničarima.
Sa svim ovim prilikama i ugođajima koje mi je priredila providnost Svevišnjega zahvaća me osjećaj „raskošnog" i osviještenog ulaska u dan Gospodnji, Drugu vazmenu nedjelju bogatu nazivljem, a time simbolikom i sadržajem. "Bijela" jer su bijele haljine krštenika, ne samo onih koji su netom kršteni nego i onih koji u ispovijedi obnavljaju krsni savez i baš zato "Nedjelja Božjeg milosrđa".
Kao što me prije petnaestak godina, možda koju godinu manje, obradovao sveti Ivan Pavao II. proglašenjem blagdana Božjeg milosrđa, tako me papa Frano razveselio i ganuo najavom izvanrednog jubileja milosrđa bulom „Lice milosrđa".
Trpjeti zbog gladi, bolesti, žalosti, odbačenosti i mnogih drugih nevolja doista je teško, ali trpjeti zbog i od grijeha još je teže. Blagdan Božjeg milosrđa i godina izvanrednog jubileja milosrđa postaju tako vrata u uskrsnuće iz smrti grijeha. Ima li išta - ne znam koji izraz upotrijebiti osim novoskovanog - "uskrsnije" za ljudsko srce od ulaska u radost Očevog zagrljaja? Ta radost oživljava i uzdiže mrtva srca na novi život. Osim što govori o sakramentalnoj dimenziji izvanredne jubilarne godine te daje upute za svećenike, papa Frano obraća se i ostalim vjernicima. Taj bi se dio mogao sažeti u jednu rečenicu: "Dragi vjernici, ne budite poput starijeg sina!"
U poslanici Kološanima Pavao je to ovako izrazio: „Zaodjenite se, dakle – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva. I mir Kristov neka upravlja srcima vašim – mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite!" (Kol 3, 12-15)
Ljubav i opraštanje srž su blagdana milosrđa. Geslom „Milosrdni poput Oca" Papa poziva svakog vjernika da ljubav i opraštanje odgoji u srcu kao srž vjerničkog života i tako svijetu pokaže lice Božjeg milosrđa. Nakon što izreknemo grijehe i izmolimo čin kajanja, u sakramentu ispovijedi, svećenik nam udjeljuje odrješenje. No, odrješenje se može dogoditi i izvan sakramenta. U svakodnevnom životu svaki čin opraštanja odrješenje je nas samih. Brodica privezana na vez ne može ploviti dok ju ne odriješimo. Tako smo i mi privezani debelim konopom za drugog dok mu ne oprostimo, ne možemo ploviti, nismo slobodni. Kad opraštamo, oslobađamo se, ali i pomažemo da svijet postane bolje mjesto jer sloboda bistri vid srca i osposobljava nas za ispravne izbore i odluke. Kad opraštamo i kad nam je oprošteno – ozdravljamo.
Ne molimo li "otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo"? Pa, „kako" ti otpuštaš?
Milosrđe nije samo opraštanje nego i velikodušnost, blagost, odsutnost oholosti, suda i zavisti, razumijevanje i poniznost. Budite zahvalni – upozorava Pavao – „Tim ste putem i vi nekoć hodili, kad ste u tome živjeli." (Kol 3,7) Dakle, sjetite se da ste i sami grješnici, pokažite zahvalnost Bogu koji svoju ruku drži nad vama milosrđem prema drugima.
Svi, iako po riječima svetog Augustina "mališani u vjeri", dužni smo biti „milosrdni poput Oca". Isus nas je na to davno pozvao, a Papa sada podsjeća. Odrecimo se starijeg sina u sebi i bacimo se u Očev zagrljaj s onim mlađim. Zajedno smo jači, a „Lice milosrđa" uočljivije.