---

Samostan i župa sv. Franje Imotski

---

Gospodin siđe u oblaku i poče govoriti s Mojsijem. Zatim uze od Duha koji bijaše na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu starješina. kad Duh počinu na njima, počeše prorokovati, ali to više nikad ne učiniše.

Autor Vesna Ujević u Razmišljanja na 05. ožujka 2015

Jacob de Wit - Mojsije i sedamdesetorica starješina, 1737.g.Iz Službe čitanja, četvrtak, drugi korizmeni tjedan

Vidjevši Mojsijev tast sav trud što ga on za narod čini, rekne mu: "Što to imaš toliko s narodom? Zašto ti sam sjediš, a sav narod stoji oko tebe od jutra do mraka?"
„Narod dolazi k meni – odgovori Mojsije – da se s Bogom posavjetuje. Kad zađu u prepirku, dođu k meni. Ja onda rasudim između jednog i drugoga, izložim im Božje zakone i odredbe."
„Nije dobro kako radiš – odgovori Mojsiju tast. – i ti i taj narod s tobom potpuno ćete se iscrpsti. Taj posao je za te pretežak; sam ga ne možeš obavljati. Poslušaj me. Svjetovat ću te, i Bog će biti s tobom! Ti zastupaj narod pred Bogom; podastri Bogu njihove razmirice. Poučavaj ih o zakonima i odredbama; svraćaj ih na put kojim moraju ići, upućuj ih na djela koja moraju vršiti. Onda, proberi između svega puka ljude sposobne, bogobojazne i pouzdane, koji mrze mito, te ih postavi za glavare puku: tisućnike, stotnike, pedesetnike, desetnike. Neka sude narodu u svako doba. Sve veće slučajeve neka preda te iznose, a u manjima neka sami rasuđuju. Olakšaj sebi breme: neka ga oni s tobom nose. Ako tako uradiš, i Bog ti to odobri, moći ćeš izdržati, i sav ovaj narod odlazit će kući u miru." (Izl 18, 14-23)


U silnoj revnosti Mojsije je uzeo previše obaveza na svoja pleća. Vidjevši to, njegov tast Jitro koji mu je došao u posjet, zabrinut, savjetuje ga kako će se rasteretiti. Često se osobama u Božjoj službi događa da preuzmu previše obaveza. Već su prvi pustinjaci i monasi u tome prepoznali prste nečastivog. Prezaposlenost iscrpljuje i nakon nekog vremena dovodi u pitanje kvalitetu obavljenog posla. Uz to remeti čovjekovo susretanje s Bogom jer nas čini rastresenima i površnima, skraćuje vrijeme za molitvu, a osobito je pogubna za susrete s Bogom u tišini i miru srca. Treba znati obaveze podijeliti s drugima, prerasporediti teret. K tome, Jitro je primijetio da se i narod iscrpljuje. To me podsjetilo na razno razne čekaonice, osobito one po bolnicama i ambulantama. Uistinu su iscrpljujuća ta čekanja. U čekaonicama je sigurno priličan postotak onih koji su se također zapletali u prezaposlenost i time utjecali na narušavanje zdravlja. Tjelesnog i duhovnog. Mi smo jedan od najbolesnijih naroda u Europi, možda i svijetu. Istraživanja također pokazuju da je sedamdeset posto tjelesnih oboljenja uzrokovano duhovnim bolestima. Prezaposlenost nas priječi u održavanju higijene duha. Ne daj, Bože, pomisliti da promoviram nerad, nipošto. Jer ako prezaposlenost iscrpljuje, nerad izluđuje. Važna je ravnoteža. Zato je dobro moliti za jednu krepost prilično zanemarenu u današnjim vremenima – za krepost umjerenosti. Predano i odgovorno izvršavati dužnosti i obavljati povjerene poslove ispravno je i poželjno, ali svemu treba dati mjeru.
Mojsijev je tast gost, čovjek sa strane i očito uravnotežena i mudra osoba. Bog preko njega poučava Mojsija. I nama Bog često govori kroz ljude sa strane koji našu situaciju i odnose vide objektivnije od nas. Taj Božji govor preko drugih ne bismo smjeli zanemariti.

Samostan i župa sv. Franje - Imotski

Facebook