Autor Vesna Ujević u Razmišljanja na 22. svibnja 2015 Više od ovog autora  |

Čitanje: Druga poslanica svetog Ivana apostola

Možda većina ljudi misli da je smisao devetnice Duhu Svetom govoriti (pisati) o Duhu Svetom. Ja mislim da je smisao devetnice - barem se tome nadam - da Duh Sveti govori (progovori) o svemu. „Bila s nama milost, milosrđe i mir od Boga Oca i od Sina Očeva Isusa Krista u istini i ljubavi!"
U istini i ljubavi = u Duhu Svetom. Duh Sveti uvodi nas u svu istinu. Bez njega se ne mičemo s polazne stanice. Kao da smo kupili kartu za vlak, imamo vlakovođu, vagone, ali nemamo lokomotivu, a bez nje ne možemo do cilja, stalno smo na istom mjestu. Duh Sveti naša je lokomotiva, pogon do cilja koji se zove Život vječni, nebeski Jeruzalem...
Misli koje je Ivanova poslanica pobudila u meni pronašla sam u drugom čitanju današnje Službe čitanja, u Raspravi o presvetom Trojstvu svetog Hilarija, biskupa, pa ih nema smisla ponavljati. Međutim, iako sam „ostala bez teksta", razveselila me podudarnost razmišljanja jer mi je došla kao potvrda da sam na dobrom putu, da sam u brazdi koju je zaoralo crkveno Učiteljstvo i to snagom Duha Svetog. I ja sam, znači, u tom istom Duhu, ta spoznaja upotpunjuje moju radost. „Čuvajte se da ne izgubite što ste stekli, nego da primite potpunu plaću. Tko god pretjera i ne ostane u nauku Kristovu, nema Boga. Tko ostaje u nauku, ima i Oca i Sina." – kaže Ivan. Zato se uvijek dobro podvrgnuti provjeri, kao u geodetskim mjerenjima u kojima se često koristi kontrolni postupak računanja zbog provjere točnosti mjerenja.
Duh Sveti, doduše, poput vjetra puše gdje hoće. Ali ako vjetar dohvati na primjer list, ne mijenja bit lista, samo ga premješta, tako i Duh Sveti ne mijenja nauk, ne mijenja Istinu, ali zahvaća istinom koga hoće, gdje hoće, kada hoće i koliko hoće. Jutros je moje misli mogao povesti u nekom drugom smjeru, a nije. Poveo ih je istim smjerom kojim je poveo i misli svetog Hilarija jer je znao da trebam kontrolni račun, znao je moju potrebu za potvrdom da sam na dobrom putu. U nekom čudnom naletu sreće u srcu grlim dobroga Duha Svetog zbog iskazane skrbi za mene.
Duh Sveti prosvjetljuje. I osvjetljuje. On daje svjetlo našoj spoznaji Boga i božanske istine. Što je svjetlo jače, tim više zasljepljuje. Nadam se da ću jednom biti potpuno zaslijepljena svjetlošću i „izgubljena" u tami Božje ljubavi. Jednom, bar na tren, prije vječnosti. Želja mi je neskromna, ali... Božje je srce veliko.