Autor Vesna Ujević u Razmišljanja na 26. kolovoza 2015 Više od ovog autora  |

Glava mi je prebukirana, naški rečeno, pritrpana, u nju bi tilo puno više uć od onoga što ona može primit / prihvatit. Na sate se ćutim ko da ću dobiti možđanu kap, a digod i privagne samo kap. Ova pritrpanost u glavi nije samo zbog golih činjenica, golih informacija, tu se pletu i osjećaji, pa neke kategorije duha...

Uglavnom, jadni moji možđani. Tribala bi nekako proširit izlaz i osigurati protok kroz glavu, triba za to nać pravu ricetu. Na moju veliku žalost, lito pobiže, a nebo svaki dan plače nad ovim sviton i narodima što ga nastanjuju. Dokučiti što je pravedno, a što nepravedno, što je milosrdno ili nemilosrdno, istinito ili lažno? U mnogim slučajevima i događanjima teško je to razlučiti i onima najpravednijima, najmilosrdnijima i najistinoljubivijima među nama. S druge strane, nema ni vlasi na našoj glavi koja nije izbrojena i o kojoj Bog ne vodi računa, kaže evanđelje. Tko zna što je srića, a što nesrića? Osobito u ovoj drami što se sviton kotrlja. Tin dobro reče: „Nitko nije nesretan bez vlastite krivice." Sav naš mikro i makro svit, sve je u budnom Božjem oku, i sve što se događa, s njegovim se dopuštenjem događa, i u svemu nesretnom ima i naše krivice. Netko je u svemu ovome Job, a drugi jedan od prijatelja ili posjetioca i inih što Jobu čitaju bukvice i drže govore. U što će se sve ovo prometnuti, pojma nemam. Znam samo jedno: na tisuće puta, možda i milione, činila sam ono što Bog nije htio da činim, bila sam nešto drugo od onog što je Bog htio da jesam, doduše, tu i tamo sam uspijevala ostati na pravoj stazi. Sada, u ovoj sekundi, satu, danu želim biti po Božjoj zamisli, unatoč svim mojim slabostima koje me u tome priječe. Od svih nas, najsretnijima držim one koji su prolili krv zbog vjernosti Kristu, njihova smrt je mnogima garancija života, sjeme iz kojeg raste snaga Crkve koju sva sila pakla ne će nadvladati.
Čeka li nas sutra vremenita propast? Već rekoh da nemam pojma, bit će kako bude, ali spasi me, Bože, od vječne propasti. Daj mi snage da budem Job...