Autor Vesna Ujević u Razmišljanja na 21. svibnja 2015 Više od ovog autora  |

Čitanje: Prva poslanica svetog Ivana apostola 5, 13-21

„Ljubljeni, to napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni."
Kako bez Duha vjerovati u vječni život? Može li nas itko i išta osim Duha u stvarnosti svijeta povezati sa stvarnošću neba? Život je u svijetu muka, čak je i Isus to ustvrdio. Usred stvarnosti muke ponekad je moguće preživjeti jedino živeći u „nestvarnosti" buduće, obećane stvarnosti odmora, pouzdajući se u obećanje.
„I ovo je pouzdanje koje imamo u njega: ako ištemo po volji njegovoj, uslišava nas. I znamo li da nas uslišava u svemu što ištemo, znamo da već imamo što smo od njega iskali."

Moliti za vječni život, za svoje spasenje sigurno je po Isusovoj volji, ali i moliti za spasenje drugih, onih čiji „grijeh nije na smrt". „Ima grijeh što je na smrt; za nj ne velim da moli." Ali ni da ne moli. Nismo uvijek sposobni razlučiti, to može samo onaj koji proniče srca. „Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha – da se on po Božju zauzima za svete." (Rim 8,26-27) Evo, opet je Ivanovoj teološkoj mistici potrebno malo Pavlove teološke „logike".
E sada slijede intrigantni redci: „Znamo: tko god je rođen od Boga, ne griješi; nego rođeni od Boga čuva ga, i Zli ga se ne dotiče. Znamo: od Boga smo, a sav je svijet pod Zlim." O, kad bih za sebe mogla reći da ne griješim. A ne mogu. I onda me prođu trnci straha i pitam se jesam li ja s obzirom na grijehe uopće dijete Božje? U tom strahu okrećem se Isusu tražeći odgovor, jer kome bih drugom išla. Ivan nastavlja: „Sin je Božji došao i dao nam razum da poznamo Istinitoga, i mi smo u Istinitom, u Sinu njegovu, Isusu Kristu. On je Bog istiniti i Život vječni." O tome tko je Istiniti nemam dvojbe. Istiniti je Pastir dobri, on poznaje svoje ovce i one poznaju njega. Ako ovca malo i odluta, dobri je Pastir zazove ili čak potrči za njom da je vrati. On ne da Zlome u svoj ovčinjak. Ja sam njegova ovca i stoga sam na sigurnom. Prepoznajem glas njegove ljubavi i slijedim ga.