Autor Vesna Ujević u Razmišljanja na 29. siječnja 2015 Više od ovog autora  |

Dan je siv, siv, siv... sve utonulo u jednoličnost bez osobitih događanja. Mislite li da i u ovom zabetoniranom provincijskom danu ne bih mogla iznaći nešto pozitivno ili smiješno?
Previše ljudi, iz ovog ili onog razloga, doživljava život kao sivilo, pa i mrak.

Lako je kukati, klonuti, kritizirati, mrmljati, srditi se... samo se pustiš... i već postaneš dio mraka, dio smetlišta.
Za pozitivan pogled u i na život najčešće je potreban određeni napor, često i borba, a onda kao Kristofor Kolumbo doploviš na obale tebi novog, a već postojećeg svijeta. Ja danas neću tražiti, neću se boriti. Moj brod je pronašao Novi svijet.

Odmarat ću na obali, ispružit se na plaži razmatrajući tri trajno prisutne i nepromjenjive pozitivnosti:

Bog je tu!

Bog me poznaje!

Bog me ljubi!

Dok sam se oko podne vraćala kući, također sam razmatrala o Božjoj prisutnosti, Njegovu poznavanju svakog segmenta mog života, misli, želja, srca... i Njegovoj ljubavi. On me proniče do kraja. Nije li to dostatan vjetar u mojim jedrima?
Ulica je intenzivno mirisala na tamjan. Kažu da je to miris Isusove prisutnosti. Nasmiješila sam se od uha do uha spoznavši da mi Isus "lajka" statuse u mislima.