Duhovna misao
U našem narodu postoji poučna izreka koja glasi: Zaludu ti je služiti “slijepa” gospodara. Njome se želi reći da “slijepi” gospodar ne vidi, ne cijeni i stoga nije zahvalan za sav trud i brigu koju ulaže njegov sluga, ma koliko se on trudio. Sličnu sljepoću pokazuju i devetorica gubavaca iz današnjeg Evanđelja.
Bez sumnje, naša sadašnjost je u bitnome određena našom budućnošću. Htjeli ne htjeli, svoje misli i čežnje iz sadašnjeg često upravljamo prema budućem. Jedni se trude da osiguraju svoju budućnost isključivo preko brige oko materijalne sigurnosti, dok drugi, ne zanemarujući brigu oko materijalnoga , ipak u njoj ne vide konačni smisao i pravu sigurnost.
Ove nedjelje slušamo prispodobu u kojoj Isus hvali snalažljivog i dosjetljivog upravitelja. No, Isus ne želi da njegovi slušatelji slijede upravitelja u njegovoj pronevjeri povjerenih mu dobara i kasnijem krivotvorenju zadužnica. Prispodobom o Snalažljivom upravitelju, Isus svoje učenike želi potaknuti na dosjetljivost i snalažljivost u činjenju dobra, odnosno u zalaganju za Kraljevstvo Božje. On stavlja jasnu granicu između sinova ovoga svijeta i sinova svjetla. Zadivljuje ga i čudi veća upornost i snalažljivost sinova ovoga svijeta u usporedbi sa sinovima svjetla. Isus predlaže način stjecanja nepropadljivog blaga na nebu služeći se propadljivim bogatstvom u ovozemnom životu. Izraz nepošteno bogatstvo, označava varljivo i prolazno materijalno bogatstvo.
U svakodnevnom životu postavljamo brojne kriterije, počevši od svakidašnjih situacija pa sve do onih ključnih i vrlo bitnih. Svaki čovjek ima svoj sustav vrednota po kojima usklađuje svoje odnose u obitelji, u školi, na fakultetu, na radnom mjestu i drugdje. Znamo iz vlastitog iskustva, osobito to znaju roditelji i oni koji su međusobno bliski, da što god nam je više stalo do neke osobe, to žarče želimo da i ta osoba prihvati i živi vrednote koje smo prepoznali važnima i do kojih nam je osobito stalo.
Svakom se ponekad dogodilo da je tragao za nečim što je zagubio. Za nekim nebitnim stvarima nismo mnogo tragali, no za nekim važnim i vrijednim tragali smo ustrajno sve dok ih napokon nismo pronašli.
U središtu promišljenog ljudskog djelovanja stoji motiv. Motiv je ono što potiče ili motivira čovjeka na djelovanje. Pravi motiv nekog čina često ostaje skriven ljudskom oku, no ima jedno oko kojem se on neda skriti.
Riječ je o svemoćnom Isusovom oku iz ovonedjeljnog evanđeoskog ulomka po Luki. Pozvan u kuću nekog farizejskog prvaka na objed, Isus promatra uzvanike i gleda kako izabiru prva mjesta. Kao što to obično čini, i ovaj put se prisutnima obraća prispodobom. Ovoga puta ona govori o biranju prvih mjesta i o poticaju na darivanje bez traženja uzvraćanja. Isusova riječ pogađa dvije vrste ljudskog ponašanja: čovjekovu potrebu biti ispred i iznad drugih i djelovanje s računicom. Isus ne ide samo za tim da pouči ljude uglađenom ponašanju, nego, štoviše, da im pokaže kakvo je djelovanje Bogu milo. U židovstvu je kriterij za dodjeljivanje časnijeg mjesta bio rang časti određene osobe, a ne dob. To je uvijek ostavljalo prostor za nagađanja tko je veći i časniji. Naspram nadmetanja u zemaljskoj časti i veličini pred drugima, Isus predlaže put poniznosti i malenosti. Ne radi se o putu samoponiženja pred drugima, nego o ispravnom stavu stvorenja pred svojim Stvoriteljem.
U nestalnosti zemaljskog života brojne su situacije u kojima tražimo način njihova nadvladavanja. Želimo se othrvati prijetnji od opasnosti i svemu što nas ugrožava. Pred takvim situacijama tražimo spas. Traženje spasa ili spasenja duboka je čovjekova potreba. No, ne čeznemo jedino za ovozemnim prolaznim spasenjem, nego i neprolaznim spasenjem i sigurnošću, pa makar i podsvjesno. U čežnji za vječnim spasenjam, koja je posijana u čovjekovo srce, svi ovozemni oblici te iste čežnje pronalaze svoj izvor.
Filozofi predkršćanskog razdoblja dovodili su prirodne elemente vatru, vodu, zemlju i zrak u usku vezu sa stvaranjem svijeta i Svemira. Njihovo uvjerenje bilo je naslonjeno na neposredno iskustvo obzirom na snagu koju u sebi skrivaju ti praelementi. Među navedenim praelementima nalazi se i vatra, čije je otkriće bila prava revolucija u razvoju čovječanstva. Doista, vatra ili oganj u sebi skriva nevjerojatnu snagu koja je itekako korisna, ali ukoliko se otme kontroli može izazvati neželjene i nesagledive posljedice.
Postoji neporeciva veza između poznavanja i prepoznavanja. Poznavanje je, zapravo, uvjet prepoznavanja. Da bismo neku osobu prepoznali, trebamo je barem donekle poznavati. U onoj mjeri u kojoj poznajemo nekoga, moći ćemo istodobno prepoznati stanje u kojem se taj ili ta trenutno nalaze. Moći ćemo s lica poznate osobe otčitati emociju i promjenu. Osim toga, u nama živi čežnja da drugi, u koje imamo povjerenja, prepoznaju u nama ono što osjećamo i da s njima podijelimo svoju radost ili tugu.
Potkategorije
-
Misna čitanja
- Broj članka:
- 543
-
Homilije
- Broj članka:
- 251
-
Razmišljanja
- Broj članka:
- 113
-
Framaška razmišljanja
- Broj članka:
- 20
-
Uzori vjere
- Broj članka:
- 42
-
OFS predavanja
- Broj članka:
- 2
