Duhovna misao
Braćo i sestre, danas slavimo svetkovinu Presvetog Trojstva. Naš je Bog, trojstveni Bog, Otac, Sin i Duh Sveti. Sve ono što znamo o Bogu, znamo isključivo i zahvaljujući samome Bogu koji se u jednom trenutku odlučio utjeloviti, tj. postati čovjekom, sići na zemlju i ljudima objaviti sebe u potpunosti. Dok u Starome Zavjetu nailazimo na mjesta u kojima se nazire kakav bi Bog zapravo bio, odnosno tko je Bog, u Novome Zavjetu imamo u potpunosti objavljenu Božju sliku i znamo tko je i kakav je naš Bog jer nam je njegov Sin, rekao tko i kakav je njegov Otac. Uz to, treba, također, reći kako nam je Sin, objavio i poslao Duha Svetoga, treću božansku osobu, koja je trajno prisutna u Crkvi po svojoj milosti i preko svojih darova, a koji nas uvodi u svu istinu, koja nam je o Bogu objavljena. Zato, ukoliko doista želimo shvatiti i upoznati Boga, moramo se otvoriti poticajima i vodstvu Duha Svetoga, jer je on onaj koji nas uvodi u svu istinu i koji je prisutan u životu svakog vjernika i u životu svoje svete Crkve.
Braćo i sestre, danas slavimo svetkovinu Pedesetnice ili Duhova. Ovo je dan u kojem se prisjećamo dolaska Duha Svetoga na okupljenu zajednicu učenika te je ovo ujedno i dan kada se rađa Crkva, otvara prema svijetu te naviješta Krista na svim jezicima po cijelom svijetu. Nadalje, svetkovina Duhova ujedno je i kraj vazmenog vremena u kojem smo slavili velika otajstva naše vjere.
Braćo i sestre, u prošli smo četvrtak proslavili svetkovinu Gospodinovog Uzašašća u nebesku slavu. To je dan u kojem se sjećamo Kristovog povratka Ocu. Nadalje, u tom se otajstvu sjećamo dana kada nas je Krist „napustio“, tj. više nije s nama na način kako je to bio za vrijeme svog ovozemaljskog života i nakon Uskrsnuća. Krist se vraća Ocu. Od toga trenutka Kristovi su učenici oni koji žive u razdoblju između Kristova odlaska i ponovnog dolaska. Sveti Ivan u svom evanđelju, a koje smo danas čuli donosi nam Kristove riječi: Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Ovaj svijet trajat će dok se Krist ponovno ne vrati na Zemlju te će tada nastupiti sudnji dan ovome svijetu.
U kršćanstvu uvijek je postojala određena napetost između svijeta u kojem živimo i Krista, odnosno naše življene vjere, a koja svoj izvor i utemeljenje nalazi u pashalnom otajstvu (Kristova muka, smrt i uskrsnuće). Da je to tako od samoga početka, tj. od samog Isusovog dolaska na ovaj svijet, svjedoči nam i sam Gospodin. Naime, kako čitamo u evanđeoskim izvještajima Isus je govorio o ovom svijetu kao o mjestu u kojem će njegovi učenici imati poteškoće, probleme, napadat će ih i ubijati, a samo zato što su njegovi učenici. Međutim, Isus je i nadodao da se ne trebamo bojati jer je on onaj koji je pobijedio svijet.
Današnji evaneđoski odlomak iz Ivanova evanđelja dosta je težak za razumjeti. Naime, u njemu se govori o više, a za nas vjernike vrlo važnih, tema: o raju; o Isusovom odlasku Ocu i ponovnom povratku; o našem odlasku u nebo; o Ocu i njegovom odnosu prema Sinu; o vjeri u Isusa. Sve su ovo, kako sam već rekao, iznimno važne teme za nas vjernike. Ipak, potrebno je, dok razmišljamo o današnjem evanđelju, izvući i neke pouke za naš svakodnevni vjernički život.
Današnja četvrta vazmena nedjelja posvećena je molitvi za nova duhovna, tj. svećenička i redovnička zvanja te se, također, još i naziva Nedjelja Dobroga Pastira. Zato nam je danas, u svjetlu svetopisamskim riječi razmišljati o ovoj vrlo važnoj stvarnosti u našoj kršćanskoj vjeri: duhovna zvanja. Vjerujem da smo svjesni koliko su nam duhovna zvanja potreba i kako je Crkva jednostavno nezamisliva bez onih koji će slaviti svete sakramente (biskupi, svećenici i đakoni) i bez onih koji su nam svojim životom već ovdje na zemlji znak kraljevstva nebeskoga (redovnici i redovnice). Zato, na današnji dan otvorimo svoje srce i pamet i razmislimo o tome što nam Crkva poručuje te se nemojmo zatvarati milosti jer možda i nekoga od nas Bog poziva na jedno dublje nasljedovanje njegova života u svećeničkim i redovničkom zvanju i poslanju.
U ljudskoj slabosti, ponekad nam se može učiniti da je Bog gluh na molbe vapijućih, vapaje potrebnih i plač slomljenih i razočaranih srdaca.
I dvojica učenika na putu za Emaus, svojim stavom i govorom odaju slično raspoloženje. Iznenadnom Suputniku iznose stanje svoje duše i srca. Sve svoje nade bijahu stavili u Isusa Nazarećanina, proroka silna na djelu i na riječi. Bili su vjerovali da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Snuždeni učenici, vidjeli su u Isusovoj smrti kraj svih svojih nadanja. Dodatno ih zbuniše i žene s govorom o praznom grobu i anđelima koji im rekoše da je živ. Štoviše, nisu ni mogli niti htjeli povjerovati najnovijim vijestima o Isusu. Jednostavno, odlučili su okrenuti leđa Jeruzalemu i krenuti svojim putem, što dalje od mjesta koje ih je podsjećalo na nemile događaje. Zato su ugodno iznenađeni prisutnošću tajanstvenog sugovornika koji im razlaže Pisma, unoseći tračak nove nade i topline u njihova razočarana srca. Njegove riječi bile su poput melema na ranu, zato ga i mole da i dalje ostane s njima. Znak koji im je u potpunosti raspršio sljepoću srca i prisjetio ih Učiteljevih riječi bilo je lomljenje kruha.
U srcu žene kojoj je mnogo oprošteno, nije se ugasio plamen nade. U praskozorje novoga dana još za mraka, odlazi na grob Onoga koga ljubljaše. Njezin dolazak k grobu kazuje nam da se nije mirila sa smrću svoga Učitelja. Njeno iskustvo joj govori da Isusu ne priliči potpuni poraz.
Prizor kamena otkotrljana s groba izaziva tipičnu ljudsku reakciju i pitanje: «Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše». Iznenađena prizorom, Marija Magdalena hita obavijestiti prestrašene učenike. Njihov žurni dolazak znak je da i u njihovim srcima, usprkos svemu, još uvijek tinja nada. Ulazak u prazni grob «s povojima i ubrusom složenim napose» još im ništa ne govori. Evanđeoski tekst kaže da i onaj drugi učenik kad uđe u grob vidje i povjerova. U što je to povjerovao? Povjerova da Isusa nema u grobu. Sljedeća rečenica rasvjetljava cijelu situaciju koja se dogodila oko Isusa: «Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih». Oni koji dolaze na grob ne vide ništa osim prazna groba. Tako nedostatak dokaza o uskrsnuću, prije susreta s Uskrslim, biva najvećim dokazom.
Naša svakodnevica prepuna je znakova i simbola. Počevši od onih situacija u kojima nam brojni znakovi odašilju jednostavnu i korisnu poruku i omogućuju nesmetano i sigurno kretanje ili vožnju, pa sve do bogatih simboličkih gesti i govora kojima želimo ukazati na neku dublju stvarnost.
Potkategorije
-
Misna čitanja
- Broj članka:
- 543
-
Homilije
- Broj članka:
- 251
-
Razmišljanja
- Broj članka:
- 113
-
Framaška razmišljanja
- Broj članka:
- 20
-
Uzori vjere
- Broj članka:
- 42
-
OFS predavanja
- Broj članka:
- 2
