Duhovna misao
Od najranije dobi poučeni smo određenoj etničkoj, nacionalnoj, religijskoj ili vjerskoj pripadnosti. Osim te, učili su nas pripadnosti nekoj političkoj opciji, stranci, neke čak ideologiji, pripadnosti nekoj od navijačkih skupina i sl. Sve te razine pripadnosti obilježava dinamika zajednice ili skupine. Ljudi se, pripadajući određenoj skupini, na neki način osjećaju zaštićenijima i sigurnijima. Osim toga, nije im potreban stalni napor oko promišljanja i zauzimanja osobnog kritičkog stava. Moje "ja" kao dio jedne skupine biva u suglasju s onim što misli većina ili možda najglasniji u toj skupini. Problem zapravo nastaje kada se ono moje "hajdegerovsko" bezlično "ja" utopi i izgubi svoje jastvo i zdravu moć prosudbe.
Odgoj je vrlo osjetljiv i zahtjevan. On od onoga koji odgaja traži veliku zrelost u prosudbi i djelovanju. Jedno od ključnih umijeća sastoji se u tome da na traženje odgajanika odgovorimo na po njega najkorisniji način. Tek u vremenskom odmaku čovjek je u stanju dobro prosuditi korist dobrog i zrelog odgoja.
Rušilačka snaga prirode uči nas opreznijem ophođenju s njom. Krhkom čovjeku iskustvo s prirodom govori da mu njegova snaga i um nisu dostatni kako bi joj se suprotstavio i u potpunosti njome zagospodario. Stvorena sila prirode uči čovjeka da nema potpunu moć nad njom i da je i on samo stvorenje upućeno na nekoga Drugoga i moćnijega.
Vjerojatno se i sami ponekad osjetimo bespomoćni pred ljudskom zavedenošću, zlom izraženim kroz sebičnost, oholost, prevrtljivost, izdaju, zavist, koristoljublje, dvostruka mjerila i sl. Nemilosrdno granatiranje nevine djece, žena i staraca. Progon kršćana diljem svijeta i svi oblici ljudskog iživljavanja nad čovjekom, vode nas u stanje zabrinutosti i žalosti.
Na današnju nedjelju evanđeoski odlomak koji smo čuli iz Matejevog evanđelja govori nam zašto je Isus ponekad u svom govoru upotrebljavao prispodobe dok je tumačio otajstva kraljevstva Božjega okupljenom mnoštvu. Naime, čuli smo kako je Isus izrekao prispodobu o sijaču sjemena. Nakon što je Isus završio s prispodobom i svojim govorom, pristupaju mu njegovi učenici i pitaju ga: »Zašto im zboriš u prispodobama?« On im odgovori: »Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli«.
Čovjek od najranijeg djetinjstva u svom životu ima različite uzore koje pokušava što je bolje moguće nasljedovati ili se, pak, nadahnjuje na njihovim životima kako bi njegov vlastiti život bio ispunjeniji i sretniji. Iako je to možda izraženije u djetinjstvu nego kada čovjek odraste, ipak, čovjek, možemo reći, cijeloga svoga života ima uzore i primjere koji ga nadahnjuju i potiču na dobro. Kada je riječ o vjeri onda i tu imamo određene uzore koji nas nadahnjuju i pokazuju nam kojim nam je putem ići. Kao vjernici često se utječemo ili zagovoru ili gledamo u primjer Isusove i naše majke, Blažene Djevice Marije ili, pak, gledamo u živote različitih svetaca, razmišljamo o njihovim životima i nadahnjujemo se na njihovim primjerima kako bismo i mi mogli bolje nasljedovati Gospodina i biti mu što bliže u ovom našem ovozemaljskom proputovanju prema nebeskoj domovini.
Braćo i sestre, danas slavimo svetkovinu apostolskih prvaka sv. Petra i sv. Pavla, stupova prve Crkve. Zato nam je danas na ovu nedjelju razmišljati o životima ove dvojice velikana naše vjere kako bismo mogli pronaći nadahnuće za naš osobni život u vjeri i za rast u ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu kako bismo bili što bliže njihovu primjeru i kako bismo vjerno mogli slijediti Isusa Krista, koji ih je i izabrao za apostole, a također i nas obdario darom krštenja te smo tim činom pritjelovljeni njegovoj Crkvi koja je, kako ćemo kasnije vidjeti, upravo na sv. Petru, stijeni, kako ga Isus Krist naziva.
Braćo i sestre, današnji evanđeoski odlomak iz Evanđelja po Mateju, a koji smo upravo čuli i još uvijek odzvanja u našim ušima, u sebi sadrži dvije vrlo važne riječi, a koje nam žele prenijeti poruku današnjeg Isusovog evanđelja. Ove dvije riječi glase: strah i priznati se. Naime, Isus u evađelju kaže: Ne bojte se ljudi. (...) Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu. Te malo dalje nastavlja: Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.
Svetkovina Tijelova nastala je u davnom 13. stoljeću te se od tada proširila po čitavom katoličkom svijetu. Blagdan ima više uzroka svoga nastanka. Svakako, jedan od glavnih jest taj što su se u to vrijeme pojavila neka heretična učenja koja su osporavala Kristovu stvarnu prisutnost pod posvećenim prilikama kruha i vina. Kako bi Crkva odgovorila na ova kriva učenja, a i kako bi udovoljila zahtjevu svojih vjernika, ustanovila je ovaj blagdan koji se slavi u četvrtak nakon svetkovine Presvetog Trojstva te je vrlo karakteristično da se na današnji dan u svečanim tijelovskim procesijama u svečanim pokaznicama ili monstrancama ulicama sela i gradova nosi Presveti Oltarski Sakrament te da se njime blagoslivljaju i ljudi i cijeli svijet.
Potkategorije
-
Misna čitanja
- Broj članka:
- 543
-
Homilije
- Broj članka:
- 251
-
Razmišljanja
- Broj članka:
- 113
-
Framaška razmišljanja
- Broj članka:
- 20
-
Uzori vjere
- Broj članka:
- 42
-
OFS predavanja
- Broj članka:
- 2
