Duhovna misao
Čovjek je slobodno biće koje pokušava odgonetnuti tajanstveni rukopis Stvoriteljeve ruke i to onda izraziti kroz riječ. Od trenutka otkrića svoje samosvjesnosti, svjestan vlastite krhkosti i ograničenja, ima potrebu otkriti tko je stvoritelj svega stvorenoga. Dok brojne religije pokušavaju dati odgovor na pitanje tko je i kakav je Bog, mi kršćani, naslanjamo se u vjeri na svjedočanstvo prvih učenika koji su imali izravno iskustvo susreta s Bogom i čovjekom u jednoj osobi i to nam prenijeli kao dragocjeni polog vjere. I ne samo to, Bog koji je postao vidljiv, došao je da bi s čovjekom zapodjenuo dijalog ljubavi i da bi ostao naš trajni suputnik i supatnik.
Božja riječ posljednje nedjelje Došašća u svoje središte stavlja dragi i šutljivi Marijin lik. Vrijeme Adventa je vrijeme iščekivanja, a Marija je najbolja učiteljica iščekivanja u vjeri. Ona je prije začela u duši nego u tijelu, reći će sv. Augustin. Kod događaja Naviještenja tajne utjelovljenja anđeo je objavio Mariji da je i stara nerotkinja Elizabeta postala majkom. Na taj način, Marija je bila još više učvršćena u vjeri i uvjerena kako Bog može učiniti sve što mu se mili.
Strah je snažna emocija koja može paralizirati i okovati čovjeka poput olovnih okova. Iz straha, kao njegova posljedica, proizlaze nemir, nezadovoljstvo i konačno žalost. Koliko je samo straha prisutno u običnoj svakodnevici: straha za bližnje, od smrti, od gubitka posla, od moguće bolesti, od kataklizmi, od neuspjeha, od slabe ocjene u školi ili na fakultetu, od pada novčane štednje i dionica, od razočaranja, od nevjere i pronevjere, od različitih nezgoda i nepovoljnih prilika... Strah je naš vjerni pratilac koji nas nikada ne napušta. Od prvog udisaja pa do zadnjeg izdisaja svaki dan obojen je izvjesnom dozom straha. U bijegu od straha pokušavamo pronaći različita utočišta ili protutežu strahu. Nastojimo, koliko je to god više moguće, pronaći nekakvu sigurnost- osjećati se zaštićeni, spokojni i na koncu mirni i radosni. Pomaže nam na tom planu i znanost, poput psihologije, no ipak ni ona nije dovoljna. Naše srce sluti dublji spokoj i neprestano čezne za njim. Nažalost, istina je, da se do tobožnjeg mira i radosti, tako često pokušava doći bijegom od stvarnosti u lakše dostupni imaginarni svijet.
Prije no što je došla punina vremena, u prethodnim vremenima i naraštajima, Bog se obraća Izabranom narodu preko svojih glasnika. U prvom čitanju slušamo utješne riječi proroka Baruha upućene Izraelu u vrijeme babilonskog sužanjstva, o čemu pjeva i psalam. Nakon vremena tugovanja i nesreće na pomolu je utjeha i ostvarenje žuđene slobode, mira i pravde. Štoviše, Bog će voditi Izraela u radosti, svjetlom svoje slave prateć ga milosrđem svojim i pravednošću.
Znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, tjeskoba naroda, neizvjesnost zbog huke morskih valova. Strah od kojeg se umire. Sve su ovo slike realnog nagovještaja, koje, htjeli ne htjeli, u ljudsko srce ulijevaju jezu. No, Bog ne dolazi na svijet da bi čovjeka unesrećio i osudio. Čovjek je naviknut unesrećivati i suditi. Često unesrećuje i sudi bližnje, dok sam sebe osuđuje i unesrećuje kad se zatvori za Boga, tražeći spasenje izvan Njega.
Ljudska povijest i ljudsko iskustvo unutar nje govore o neospornoj činjenici mijene i prolaznosti svega stvorenoga. Ono što čovjek tako mukotrpno izgrađuje, tijekom vremena stari i nestaje, kao što to jasno uočava i na samom sebi. Ako bi iza čovjeka i njegova djela stavili točki i ako bi sve bilo ograničeno vremenskim okvirom, naš pogled bi se zaustavljao na vratima smrti. Međutim, pogled vjere usmjeren je Božjom voljom dalje od ovovremenog, dalje od vidljivog. Božja riječ 34. nedjelje kroz godinu- svetkovine Krista Kralja svega stvorenoga, usmjerava naš vjernički pogled izvoru i uviru svega što jest.
Blagdan Božića, kojemu idemo ususret, uvijek nas iznova podsjeća na tajnu Božjeg utjelovljenja. Na realni povijesni događaj koji ima svoj mjesni i vremenski okvir. Biti vjernik, znači prihvatiti Isusovu povijesnost, živjeti po njegovoj riječi i, između ostaloga, biti svjestan suodnosa prvog i drugog Spasiteljeva vidljivog pojavka u ljudskoj povijesti. Prvi silazak Boga k ljudima imao je karakter objave Boga i navještaja ponude spasenja, a drugi ili konačni dolazak je proslava i konačna objava kojom započinje apsolutna Božja vladavina.
Na pročelju jedne crkve u Africi stoji natpis: »Ova crkva sagrađena je na obećanjima bogatih, a doprinosom siromašnih«. Ovaj natpis nije osuda bogatih, ali je ipak kritika i podsjetnik na stvarnost. I Isusova riječ imala je nakanu ukazati na postojeće stanje čovjekovog srca, s ciljem da pobudi obraćenje i život u istini. Njegovo propovijedanje imalo je, gotovo uvijek, prizvuk blagosti i sućuti prema ljudskoj bijedi. No, u odnosu prema ljudskoj tvrdokornosti i dvoličnosti, Isus pokazuje negodovanje i osudu. Ne, on ne osuđuje činitelja, već čin kao takav. Sve s ciljem da potakne na dublje promišljanje i promjenu stava i ponašanja. Isus na početku evanđeoskog ulomka po Marku upozorava mnoštvo koga im se valja čuvati. Jasno govori kome je upućena njegova kritika. To su pismoznanci koji naučavaju Božju riječ. No, problem je u tome, što samo naizvan daju primjer, a srce im je daleko od Boga i onoga što naučavaju. Propovijedajući, ali ne čineći, sami sebi pribavljaju osudu.
Naš je ljudski život trajno obilježen neprestanim traženjima i raznoraznim pitanjima. Tako, možemo reći, da je čovjek biće koje se neprestano pita, koje traži odgovore te na taj način putuje ovozemaljskom domovinom. Postoji mnoštvo važnih pitanja, međutim za nas vjernike najvažnije je pitanje: što mi je činiti kako bih došao u kraljevstvo nebesko – u našu nebesku domovinu? Odgovor je, vjerujem, svima poznat, a dao nam ga je i sam Gospodin Isus: vršeći zapovijedi. Međutim, i u Starom i u Novom zavjetu postoji mnoštvo zapovijedi. Stoga, nameće nam se pitanje, a tako je bilo i kod učenika i ostalog mnoštva koji su okruživali Isusa: koja je zapovijed najveća?
Potkategorije
-
Misna čitanja
- Broj članka:
- 543
-
Homilije
- Broj članka:
- 251
-
Razmišljanja
- Broj članka:
- 113
-
Framaška razmišljanja
- Broj članka:
- 20
-
Uzori vjere
- Broj članka:
- 42
-
OFS predavanja
- Broj članka:
- 2
