Iz Službe čitanja, treća korizmena nedjelja

Ovo govori Gospodin: „Tko bi prinosio žrtve kojemu kumiru, neka bude potpuno uništen.
Ne tlači pridošlicu niti mu nanosi nepravde jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj. Ne cvilite udovice i siročeta! Ako ih ucviliš i oni zavape k meni, sigurno ću njihove vapaje uslišati. Moj će se gnjev raspaliti i mačem ću vas pogubiti. Tako će vam žene ostati udovice, a djeca siročad.
Ako uzajmiš novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameći mu kamata!
Uzmeš li svome susjedu ogrtač u zalog, moraš mu ga vratiti prije zalaza sunca. Ta to mu je jedini pokrivač kojim omata svoje tijelo i u kojem može leći. Ako k meni zavapi, uslišat ću ga, jer sam milostiv!
Ne huli Boga i ne psuj glavara svoga naroda.
Ne oklijevaj s prinosima od svoga obilja s gumna i od svoga mladog vina! Meni daj prvorođenca od svojih sinova. Isto učini sa svojim govedima i sitnom stokom: sedam dana neka ostane sa svojom majkom, a osmoga dana da si ga meni dao! Budite narod meni posvećen! Zato nemojte jesti mesa od životinje koju je rastrgala zvjerad, nego ga bacite paščadi!
Ne daji lažne izjave! Ne pomaži zlikovcu svjedočeći krivo! Ne povodi se za mnoštvom da činiš zlo; niti svjedoči u parnici stajući na stranu većine protiv pravde. Ne smiješ biti pristran prema siromahu u njegovoj parnici." (Izl 22,20-23,3)

Opširnije...

Iz Službe čitanja, subota, drugi korizmeni tjedan

U one dane Bog izgovori sve ove riječi: „Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.
Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Gospodin, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.
Ne uzimaj uzalud imena, Gospodina, Boga svoga, jer Gospodin ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.
Sjeti se da svetkuješ dan subotnji. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Gospodinu, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Gospodin je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Gospodin posvetio i blagoslovio dan subotnji.

Opširnije...

Iz Službe čitanja, petak, drugi korizmeni tjedan

Mojsije siđe s brda k narodu i poče posvećivati narod. Oni operu svoju odjeću. „Budite gotovi za prekosutra! –rekne Mojsije narodu. – Ne primičite se ženama!"
A prekosutra u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje zasijevaše, a gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zaječa truba, zadrhta sav puk koji bijaše u taboru. Mojsije povede puk iz tabora u susret Bogu. Stadoše na podnožju brda. Brdo Sinaj zavilo se u dim, jer je Gospodin u obliku ognja sišao na nj. Dizao se dim kao dim iz peći. Sve se brdo silno treslo. Zvuk trube bivao sve jači. Mojsije je govorio, a Bog mu grmljavinom odgovarao.
Sav je puk bio svjedok grmljavine i sijevanja, svi čuše zvuk trube i vidješe kako se brdo dimi: gledali su i tresli se i stajali podalje. Onda rekoše Mojsiju: „Ti nam govori, a mi ćemo slušati. Neka nam Bog ne govori, da ne pomremo!" „Ne bojte se – reče Mojsije narodu. – Bog je došao da vas samo iskuša; da strah pred njim ostane s vama te da ne griješite." Narod ostane podalje, a Mojsije pristupi gustom oblaku gdje se Bog nalazio. (Izl19, 14-19. 20,18-21)

Opširnije...

Iz Službe čitanja, četvrtak, drugi korizmeni tjedan

Vidjevši Mojsijev tast sav trud što ga on za narod čini, rekne mu: "Što to imaš toliko s narodom? Zašto ti sam sjediš, a sav narod stoji oko tebe od jutra do mraka?"
„Narod dolazi k meni – odgovori Mojsije – da se s Bogom posavjetuje. Kad zađu u prepirku, dođu k meni. Ja onda rasudim između jednog i drugoga, izložim im Božje zakone i odredbe."
„Nije dobro kako radiš – odgovori Mojsiju tast. – i ti i taj narod s tobom potpuno ćete se iscrpsti. Taj posao je za te pretežak; sam ga ne možeš obavljati. Poslušaj me. Svjetovat ću te, i Bog će biti s tobom! Ti zastupaj narod pred Bogom; podastri Bogu njihove razmirice. Poučavaj ih o zakonima i odredbama; svraćaj ih na put kojim moraju ići, upućuj ih na djela koja moraju vršiti. Onda, proberi između svega puka ljude sposobne, bogobojazne i pouzdane, koji mrze mito, te ih postavi za glavare puku: tisućnike, stotnike, pedesetnike, desetnike. Neka sude narodu u svako doba. Sve veće slučajeve neka preda te iznose, a u manjima neka sami rasuđuju. Olakšaj sebi breme: neka ga oni s tobom nose. Ako tako uradiš, i Bog ti to odobri, moći ćeš izdržati, i sav ovaj narod odlazit će kući u miru." (Izl 18, 14-23)

Opširnije...

Iz Službe čitanja, srijeda, drugi korizmeni tjedan

U one dane sva izraelska zajednica po Gospodnjoj zapovijedi krene dalje iz pustinje Sina. Utabore se kod Refidima. Tu nije bilo vode da narod pije. Zato narod zapodjene prepirku s Mojsijem. Vikali su: „Daj nam vode da pijemo!" A Mojsije im odgovori: „Zašto se sa mnom prepirete? Zašto kušate Gospodina?" Ali je narod žeđao za vodom, pa je mrmljao na Mojsija i govorio: „Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da nas žeđom pomoriš, nas, našu djecu i našu stoku?"
„Što ću s ovim narodom! – zazivao je Mojsije Gospodina. – Još malo pa će me kamenovati." „Istupi pred narod! – rekne Gospodin Mojsiju. Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi sa sobom štap kojim si udario Rijeku i pođi. A ja ću stajati pred tobom ondje, na pećini na Horebu. Udari po pećini: Iz nje će poteći voda, pa neka se narod napije." Mojsije učini tako naočigled izraelskih starješina. Mjesto prozovu Masa i Meriba, zbog toga što su se Izraelci prepirali i kušali Gospodina govoreći: „Je li Gospodin među nama ili nije?"
Uto dođu Amalečani i zaratuju s Izraelcima kod Refidima. A Mojsije reče Jošui: „Odaberi momčad pa pođi i zapodjeni borbu s Amalečanima. Ja ću sutra stati na vrh brda, sa štapom Božjim u ruci."
Jošua učini kako mu je Mojsije rekao te zađe u borbu s Amalečanima, a Mojsije, Aron i Hur uzađoše na vrh brda. I dok bi Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačavali; a kad bi ruke spustio nadjačavali bi Amalečani. Ali Mojsiju ruke napokon klonu. Zato uzeše kamen, staviše ga poda nj, i on sjede, dok mu Aron i Hur, jedan s jedne, a drugi s druge strane, držahu ruke, tako da mu izdržaše do sunčanog zalaska.
I Jošua oštricom mača svlada Amaleka i njegov narod. Onda Gospodin reče Mojsiju: „Zapiši ovo u knjigu na sjećanje, i utuvi u uši Jošui da ću ja spomen na Amalečane sasvim izbrisati pod nebom!" Podiže zatim Mojsije žrtvenik i nazva ga: Gospodin mi je stijeg! Jer reče: "Gospodnji stijeg u ruku! Gospodnji je boj protiv Amalečana od naraštaja do naraštaja!" (Izl 17, 1-10)

Opširnije...

Iz Službe čitanja, utorak, drugi korizmeni tjedan

U pustinji sva izraelska zajednica počne mrmljati protiv Mojsija i Arona. „Oh, da smo pomrli od ruke Gospodnje u zemlji egipatskoj, kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje! – rekoše im. – Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite!"
Tada reče Gospodin Mojsiju: „Učinit ću da vam daždi kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako ću ih kušati i vidjeti hoće li se držati moga zakona ili neće. A šestoga dana, kad spreme što su nakupili, bit će dvaput onoliko koliko su skupljali za svaki dan."
Onda Mojsije i Aron progovore svim Izraelcima: „Večeras ćete poznati da vas je Gospodin izveo iz zemlje egipatske, a ujutro ćete vidjeti svojim očima Gospodnju slavu, jer vas je čuo Gospodin kako ste protiv njega mrmljali. Što smo mi da protiv nas mrmljate? Večeras će vam Gospodin dati mesa da jedete – nastavi Mojsije – a ujutro kruha do mile volje, jer je Gospodin čuo vaše mrmljanje protiv njega. Što smo mi? Vi ne mrmljate protiv nas, nego protiv Gospodina."
Poslije toga rekne Mojsije Aronu: „Reci svoj izraelskoj zajednici: Skupite se pred Gospodina, jer je čuo vaše mrmljanje!" I dok je Aron svoj izraelskoj zajednici govorio, oni se okrenu prema pustinji, i gle! U oblaku pojavi se Gospodnja slava. Onda se Gospodin oglasi Mojsiju i reče mu: "Čuo sam mrmljanje Izraelaca. Ovako im reci: Večeras ćete jesti meso, a ujutro ćete se nasititi kruha. Tada ćete spoznati da sam ja Gospodin, Bog vaš."
I doista! Navečer se pojave prepelice i prekriju tabor. A ujutro obilna rosa sve orosila oko tabora. Kad se prevlaka rose digla, površinom pustinje ležao tanak sloj, nešto poput pahuljica, kao da se slana uhvatila po zemlji. (Izl 16, 2-13)

Opširnije...

Iz Službe čitanja, ponedjeljak, drugi korizmeni tjedan

U one dane kako se faraon približavao, Izraelci pogledaju i opaze da su Egipćani za njima u potjeri, pa ih obuze velik strah. I poviču Izraelci Gospodinu. „Zar nije bilo grobova u Egiptu – reknu Mojsiju – pa si nas izveo da pomremo u pustinji? Kakvu si nam uslugu učinio što si nas izveo iz Egipta? Pusti nas! Služit ćemo Egipćane! Bolje nam je i njima služiti nego u pustinji poginuti." „Ne bojte se! – reče Mojsije narodu. – Stojte čvrsto pa ćete vidjeti što će vam Gospodin učiniti da vas danas spasi: Egipćane koje danas vidite nikad više nećete vidjeti. Gospodin će se boriti za vas. Budite mirni!"
„Zašto zapomažete prema meni? – reče Gospodin Mojsiju. – Reci Izraelcima da krenu na put. A ti podigni svoj štap, ispruži svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje, da Izraelci mogu proći posred mora po suhu. Ja ću otvrdnuti srce Egipćanima, i oni će poći za njima, a ja ću se ondje proslaviti nad faraonom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i konjanicima. Neka znaju Egipćani da sam ja Gospodin, kad se proslavim nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima."
Anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih četa, promijeni mjesto i stupi im za leđa. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im za leđa. Smjesti se između vojske egipatske i vojske izraelske, i postade onima oblak taman, a ovima rasvjetljavaše noć, tako te ne mogoše jedni drugima prići cijele noći.
(Izl, 14,10-20)

Opširnije...

Iz službe čitanja, druga korizmena nedjelja
Kad je faraon dopustio da narod ode, Bog ih nije poveo prema filistejskoj zemlji, iako je onuda bilo najbliže. Bog je, naime, rekao: "Mogao bi se narod predomisliti i vratiti u Egipat kad vidi ratovanje." Stoga Bog povede narod zaobilaznim putem, kroz pustinju prema Crvenome moru. Izraelci su napustili zemlju egipatsku naoružani od glave do pete. Mojsije ponese sa sobom Josipove kosti. Jer Josip bijaše zakleo Izraelce riječima: „Bog će se zacijelo za vas zauzeti. Tada i moje kosti odavde ponesite sa sobom!"
Krenuvši iz Sukota, utabore se u Etamu, na kraju pustinje.
Gospodin je išao pred njima, danju u stupu od oblaka, da im put pokazuje, a noću u stupu od ognja, da im svijetli. Tako su mogli putovati i danju i noću. I nije ispred naroda nestajao stup od oblaka danju ni stup od ognja noću. (Izl 13,17-22)

Opširnije...