Duhovna misao
Kaže im Isus: “Jelo je mojevršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo.“ (Iv 4,34)
Evo izvrsne hrane za dan i dane posta – vršiti volju Očevu. Nažalost, to je hrana za kojom nerado posežemo. Konzumirati ovu hranu pretpostavlja imanje još jedne volje, one naše volje kojom inače za hranom posežemo. A tako smo često bezvoljni, bezvoljni i bezvoljni. Sve je u nama uspavano, usporeno i neodlučno. Možda se tako osjećao i psalmist pa je u 108. psalmu zavapio: „Probudi se dušo moja! Probudi se harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju.“
Priznajem da sam uspavana, da sam bezvoljna... Danas vapijem za buđenjem duše i s njom prve volje – moje, kako bih mogla posegnuti za drugom voljom - Očevom.
U vlastitom spomenaru srca ljubomorno čuvamo sve drage uspomene kao podsjetnik na osobite susrete i doživljaje. Dio ljepote doživljenog može se naslutiti u kazivanju i u pisanom tragu. Iako je na taj način nemoguće neposredno ući u iskustvo drugoga, itekako nam zapisano svjedočanstvo može poslužiti kao poticaj za ostvarenje našeg osobnog iskustva. Vrijeme priprave za “blagdan radosti”, Božića, osobito je i milosno vrijeme. Tko bi nas mogao bolje uvesti u otajstvo Božjega silaska čovjeku od onoga koji je neprestano ponavljao da “Ljubav nije ljubljena?”. Tko nas sigurnije može dovesti do betlehemske štalice, od nekoga tko je tako žarko želio proslaviti Božić uz živo magare i vola u špilji. Naravno, riječ je o svecu čija karizma tako rječito govori i potiče i nakon osam stotina godina.
Glava mi je prebukirana, naški rečeno, pritrpana, u nju bi tilo puno više uć od onoga što ona može primit / prihvatit. Na sate se ćutim ko da ću dobiti možđanu kap, a digod i privagne samo kap. Ova pritrpanost u glavi nije samo zbog golih činjenica, golih informacija, tu se pletu i osjećaji, pa neke kategorije duha...
Učitelj šalje svoje učenike kako bi naučavali i činili djela koja je i on činio. U središtu njihova navještaja stoji Njegov nauk, praćen znakovima ili čudesima i izgonom zlih duhova. Revno vršenje poslanja zahtjevno je za krhko ljudsko tijelo i duh. Znajući to, Isus šalje učenike da otpočinu u osami. Tu i drugdje on pokazuje srce dobroga pastira koje osjeća svoje, suosjeća s njima i brine se za njih. Razboritost kao kraljica svih kreposti resi Isusovo postupanje, ali zato nije osobita bliska mnoštvu koje neprestano slijedi Isusa i apostole ne dopuštajući im da barem nakratko odahnu i priskrbe novu snagu za navještaj.
Čitanje: Treća poslanica svetog Ivana apostola
Dana 2. ožujka 1942. u svojoj Okružnici zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac svećenstvu preporučuje četiri molitve Duhu Svetomu:
- molite za sedam darova Duha Svetoga: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji;
- molite za dvanaest plodova Duha Svetoga: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrostivost, velikodušnost, uslužnost, vjernost, čednost, uzdržljivost i čistoću;
- molite za četiri stožerne kreposti: razboritost, pravednost, jakost i umjerenost;
- molite za tri bogoslovne kreposti: vjeru, ufanje i ljubav.
Svima preporučuje: „Svaki dan molite se Duhu Svetomu jer samo u Duhu Posvetitelju ostvaruje se svetost."
Čitanje: Druga poslanica svetog Ivana apostola
Možda većina ljudi misli da je smisao devetnice Duhu Svetom govoriti (pisati) o Duhu Svetom. Ja mislim da je smisao devetnice - barem se tome nadam - da Duh Sveti govori (progovori) o svemu. „Bila s nama milost, milosrđe i mir od Boga Oca i od Sina Očeva Isusa Krista u istini i ljubavi!"
U istini i ljubavi = u Duhu Svetom. Duh Sveti uvodi nas u svu istinu. Bez njega se ne mičemo s polazne stanice. Kao da smo kupili kartu za vlak, imamo vlakovođu, vagone, ali nemamo lokomotivu, a bez nje ne možemo do cilja, stalno smo na istom mjestu. Duh Sveti naša je lokomotiva, pogon do cilja koji se zove Život vječni, nebeski Jeruzalem...
Čitanje: Prva poslanica svetog Ivana apostola 5, 13-21
„Ljubljeni, to napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni."
Kako bez Duha vjerovati u vječni život? Može li nas itko i išta osim Duha u stvarnosti svijeta povezati sa stvarnošću neba? Život je u svijetu muka, čak je i Isus to ustvrdio. Usred stvarnosti muke ponekad je moguće preživjeti jedino živeći u „nestvarnosti" buduće, obećane stvarnosti odmora, pouzdajući se u obećanje.
„I ovo je pouzdanje koje imamo u njega: ako ištemo po volji njegovoj, uslišava nas. I znamo li da nas uslišava u svemu što ištemo, znamo da već imamo što smo od njega iskali."
Čitanje: Prva poslanica svetog Ivana apostola 5, 1-12
„Jer sve što je od Boga rođeno pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša." A onda: "Jer troje je što svjedoči na nebu: Otac, Riječ i Duh Sveti; i ta su trojica jedan. I troje je što svjedoči na zemlji: Duh, voda i krv; i to je troje jedno."
Uvijek me „kopka" Ivanova riječ „On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv." Ako se Ivanova misao odnosi samo na krštenje i Isusovu krv prolivenu za vrijeme muke, a sada prisutnu u euharistiji, pretpostavljam u tom me slučaju ne bi, svaki put prilikom čitanja ovih riječi, spopadale silne misli i upitnici. Isusov dolazak kroz vodu i krv asocira me na rađanje, pa onda na Isusov razgovor s Nikodemom. Roditi se nanovo, odozgor, iz Duha, samo tako se Isus može „infiltrirati" u mene.
Čitanje: Prva poslanica svetog Ivana apostola 4, 11-21
„U ovom je savršenstvo naše uzajamne ljubavi: imamo pouzdanje na Sudnji dan, jer kakav je on, takvi smo i mi u ovom svijetu. Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah je muka, i tko se boji nije savršen u ljubavi."
Potkategorije
-
Misna čitanja
- Broj članka:
- 543
-
Homilije
- Broj članka:
- 251
-
Razmišljanja
- Broj članka:
- 113
-
Framaška razmišljanja
- Broj članka:
- 20
-
Uzori vjere
- Broj članka:
- 42
-
OFS predavanja
- Broj članka:
- 2
