Iz Službe čitanja, četvrtak, peti korizmeni tjedan
Braćo, taj Melkisedek, kralj šalemski, svećenik Boga Svevišnjega što je izašao u susret Abrahamu, koji se vraćao s poraza kraljeva, i blagoslovi ga, i komu Abraham odijeli desetinu od svega; on koji u prijevodu znači najprije „kralj pravednosti", a zatim i kralj šalemski, to jest „kralj mira"; on, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; on, kojemu dani nemaju početka ni život kraja – sličan Sinu Božjemu, ostaje svećenik zasvagda.
Pa promotrite koliki li je taj komu Abraham, rodozačetnik, dade desetinu od najboljega. Istina, i oni sinovi Levijevi koji primaju svećenstvo imaju zakonsku zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje braće, premda su i ona izašla iz boka Abrahamova. Ali on, koji nije iz njihova rodoslovlja, ubra desetinu od Abrahama i blagoslovi njega, nosioca obećanja! A posve je neprijeporno: veći blagoslivlja manjega.
K tome, ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj za kojega se svjedoči da živi. I u Abrahamu se, tako reći, ubire desetina i od Levija koji inače desetinu prima, jer još bijaše u boku očevu kad mu u susret izađe Melkisedek. (Heb 7, 1-11)

Opširnije...

Iz Službe čitanja, srijeda, peti korizmeni tjedan

Doista, kad je Bog Abrahamu davao obećanje, jer se nije imao kime većim zakleti, zakle se samim sobom: Uistinu, blagosloviti, blagoslovit ću te i umnožiti, umnožit ću te. I tako Abraham, strpljiv, postiže obećano. Ljudi se, doista, kunu onim tko je veći, i zakletva im je, kao potkrepa, kraj svake raspre. Tako i Bog: htio je baštinicima obećanja obilatije pokazati nepromjenjivost svoje odluke pa zato zajamči zakletvom, da bi smo po dva nepromjenjiva čina – u kojima je nemoguće da bi Bog prevario – mi pribjeglice imali snažno ohrabrenje da se držimo ponuđene nade. Ona nam je kao pouzdano i čvrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost iza zavjese, kamo je kao preteča za nas ušao Isus, postavši zauvijek Veliki svećenik po redu Melkisedekovu. (Heb 6, 13-20)

Opširnije...

Iz Službe čitanja, utorak, peti korizmeni tjedan

Stoga, braćo sveta, sudionici nebeskog poziva, promotrite Apostola i Velikog svećenika naše vjere – Isusa: on je ovjerovljen kod Onoga koji ga postavi, kao ono i Mojsije u svoj kući njegovoj. Dostojan je, doista, toliko veće slave od Mojsija koliko veću čast od kuće ima onaj tko ju je sagradio. Jer, svaku kuću tkogod gradi, a sve je sagradio Bog. Da, i Mojsije bijaše ovjerovljen u svoj kući njegovoj kao služnik da posvjedoči za ono što je imalo biti rečeno, ali Krist - kao Sin, nad kućom njegovom. Njegova smo kuća mi ako sačuvamo smjelost i ponos nade.
Zato, kao što veli Duh Sveti: Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda kao u pobuni, kao u dan Iskušenja u pustinji gdje me kušnjom iskušavahu očevi vaši premda gledahu djela moja četrdeset godina. Zato mi dodija naraštaj onaj pa rekoh: Uvijek su nestalna srca, i ne proniču moje putove. Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad neće ući u moj počinak! (Heb 3, 1-11)

Opširnije...

Iz Službe čitanja, ponedjeljak, peti korizmeni tjedan

Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve – kako bi mnoge sinove priveo k slavi – po patnjama do savršenstva dovede Početnika njihova spasenja. Ta i Posvetitelj i posvećeni – svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom, kad veli: Braći ću svojoj naviještat ime tvoje, hvalit ću te usred zbora. I još: ja ću se u njega uzdati, i još: Evo, ja i djeca koju mi Bog dade.
Pa budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i sam on tako postade u tome sudionikom, da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla, pa oslobodi one koji – od straha pred smrću – kroza sav život bijahu podložni ropstvu. Ta ne zauzima se, dašto, za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda. Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći. (Heb 2, 10-18)

Opširnije...

Iz Službe čitanja, peta korizmena nedjelja
Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima: konačno, u ove dane progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove. On, koji je odsjaj slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očiti grijehe, sjedne s desna Veličanstvu u visinama; postade toliko moćniji od anđela koliko je uzvišenije nego oni baštinio Ime.
Zato treba da mi svesrdnije prianjamo uz ono što čusmo, da ne bismo promašili. Jer, ako je riječ po anđelima izrečena bila čvrsta te je svaki prijestup i neposluh primio pravednu plaću, kako li ćemo mi umaći ako zanemarimo toliko spasenje? Spasenje koje je počeo propovijedati Gospodin, koje su nam potvrdili slušatelji, a suposvjedočio Bog znamenjima i čudesima najrazličitijim silnim djelima i darivanjima Duha Svetoga po svojoj volji. (Heb 1,1-4.2,1-4)

Opširnije...

Iz Službe čitanja, subota, četvrti korizmeni tjedan
Od brda Hora zapute se prema Crvenom moru da zaobiđu zemlju edomsku.
Narod putem postane nestrpljiv. I počne govoriti i protiv Boga i protiv Mojsija: „Zašto nas izvedoste iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to bijedno jelo već se ogadilo dušama našim."
Onda Gospodin pošalje na narod ljute zmije; ujedale ih one, tako te pomrije mnogo naroda u Izraelu. Dođe narod k Mojsiju pa reče: „Sagriješili smo kad smo govorili protiv Gospodina i protiv tebe. Pomoli se Gospodinu da ukloni zmije od nas!" Mojsije se pomoli za narod i Gospodin reče Mojsiju: „Napravi otrovnicu i stavi je na stup: tko god bude ujeden, ostat će na životu ako je pogleda." Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi koga ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio. (Br 21, 4-9)

Opširnije...

Iz Službe čitanja, petak, četvrti korizmeni tjedan
U one dane zagraja sva zajednica i poče vikati. I te noći narod plakaše. Svi su Izraelci mrmljali protiv Mojsija i Arona. Sva im je zajednica govorila: „Kamo sreće da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili da smo pomrli u ovoj pustinji! Zašto nas Gospodin vodi u tu zemlju, da padnemo od mača, a žene naše i djeca da postanu roblje! Zar ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat!" Jedan je drugome govorio:"Postavimo sebi vođu i vratimo se u Egipat!"
Mojsije i Aron padoše ničice pred svom okupljenom izraelskom zajednicom. A Jošua, sin Nunov i Kaleb, sin Jefuneov, koji bijahu među onima što su izviđali zemlju, razderaše svoju odjeću. Zatim rekoše svoj zajednici izraelskoj: „Zemlja kroz koju smo prošli da je istražimo izvanredno je dobra. Ako nam Gospodin bude dobrostiv, u tu će nas zemlju dovesti i dat će nam je. To je zemlja u kojoj teče med i mlijeko. Samo, nemojte se buniti protiv Gospodina! Ne bojte se naroda one zemlje: ta on je zalogaj za nas. Oni su bez zaštite, a s nama je Gospodin! Ne bojte ih se!"

Opširnije...

Iz Službe čitanja, četvrtak, četvrti korizmeni tjedan
Nakon četrdeset dana vrate se iz zemlje koju su izviđali. Odu k Mojsiju i Aronu i svoj izraelskoj zajednici u Kadeš, u Paranskoj pustinji. Podnesu njima i svoj zajednici izvještaj, a onda im pokažu plodove zemlje. Izvijeste ga oni: „Išli smo u zemlju u koju si nas poslao. Zaista njome teče med i mlijeko. Evo njezinih plodova. Ali je jak narod koji u onoj zemlji živi, gradovi su utvrđeni i vrlo veliki. A vidjesmo ondje i potomke Anakove. Amalečani borave u negepskom kraju; Hetiti, Jebusejci i Amorejci žive u brdu; a Kanaanci se nalaze uz more i duž Jordana."
Kaleb ušutka narod oko Mojsija i progovori: „Krenimo ne oklijevajući i zauzmimo je, jer je možemo nadvladati!" Ali ljudi što su s njim išli odvratiše: „Ne možemo ići na onaj narod, jer je jači od nas." I počnu ozloglašivati Izraelcima zemlju koju su izviđali: „Zemlja kroz koju smo prošli da je izvidimo, zemlja je što proždire svoje stanovništvo. Sav narod što ga u njoj vidjesmo ljudi su krupna stasa. Vidjesmo ondje i divove – Anakovo potomstvo od divova. Činilo nam se da smo prema njima kao skakavci. Takvi bijasmo i njima." (Br 13, 25-33)

Opširnije...