Duhovna misao
Iz Službe čitanja, četvrtak nakon Pepelnice
I umre Josip, a pomru i sva njegova braća i sav onaj naraštaj. Ali su Izraelci bili rodni, namnožili se i silno ojačali, tako da su napučili zemlju.
Uto u Egiptu zavlada novi kralj, koji nije poznavao Josipa. I reče on svome puku: „Eto sinovi su Izraelovi postali narod brojan i moćniji od nas. Hajde postupimo mudro s njima: „Spriječimo im porast da se u slučaju rata ne pridruže našim neprijateljima, da ne udare na nas i napokon ne odu iz zemlje."
I postaviše nad njima nadglednike da ih tlače teškim radovima. Tako su faraonu sagradili gradove-skladišta; Pitom i Ramses. Ali što su ih više tlačili, oni se još više množili, napredovali i širili se, tako da su Egipćani strahovali od Izraelaca. I Egipćani se okrutno obore na Izraelce. Ogorčavali su im život teškim radovima: pravljenjem meljte i opeke, različitim poljskim poslovima i svakovrsnim naporima koje im nemilosrdno nametahu. (Izl 1, 6-14)
Iz Službe čitanja, PEPELNICA
Vikneš li, Jahve će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će: "Evo me!" Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini, i tama će tvoja kao podne postati. Gospodin će te voditi bez prestanka, sitit će te u sušnim krajevima.
On će krijepiti kosti tvoje, i bit ćeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši. I ti ćeš graditi na starim razvalinama, dići ćeš temelje budućih koljena. Zvat će te popravljačem pukotina i obnoviteljem cesta do naselja. (Iz 58, 9-12)
Sviđa mi se „teorija struna", nazivaju je i „teorija svega". Fizičari ne spominju Stvoritelja, ali meni baš ova teorija oslikava savršenu promisao Stvoritelja i posvemašnju povezanost svega stvorenog. Ni jedan treptaj nije sam za sebe. Rječnikom moje babe rečeno; u jednu mi stranu tuče na drugu odgovara. Prije par dana uočila sam video na kojem je tip slagao geometrijska tijela različitih veličina, najmanje, jako sitno u usporedbi s onim zadnjim u nizu, lagano je gurnuo kako bi pokrenuo domino efekt. Taj sićušni element uzrokovao je pad stostruko većeg. Isto se događa s našim mislima, riječima, djelima. Većina je uvjerena da o pojedincu ništa ne ovisi. A nije istina. Pojedinac je ovo sićušno geometrijsko tijelo na početku niza i može pokrenuti pozitivni ili negativni domino efekt. Kod domino efekta je dobro (a ponekad i ne) što povećanje razmaka zaustavlja proces. Sa strunama stoji drugačije.
Još dan i po, pa Stepinčevo. Prvo Stepinčevo nakon uhićenja generala Gotovine teško ću zaboraviti. Dok sam za ambonom na jutarnjoj misi čitala, sva žalost našeg naroda prostrujala mi je mislima, spopao me plač, onako pred svima. Pročitala sam čitanje i psalam kroz suze i jecaje. Najkritičniji redak glede mog žalosnog grcanja bio je „...Ti u ruci držiš sudbinu moju..."
Primjećujem da nas dobro koje nemamo (želimo ili smo ga izgubili) češće zaokuplja od dobra koje imamo. Zaokupljeni smo zlom koje nas je „napalo" , i ne vidimo tisuću zala koja su nas zaobišla. Gubimo vrijeme i energiju na prvo dvoje umjesto da smo zahvalni za druge dvije mogućnosti. Izabirući zaokupljenost negativnim krademo sebi radost, poružnjujemo život, u njemu ne donosimo i ne uživamo ploda, ne živimo ga. Uistinu, postoje situacije koje zamračuju dan, zaklanjaju sunce, ali unatoč tim i takvim situacijama dužni smo iznaći izvor svjetlosti. Kad bi bila neprestana noć, kolike su šanse biljki da isklija, izraste, ozeleni? Klica uvijek iz zemljine tame traži put prema svijetlosti sunca. Mi nismo sinovi tame.
"Nije Bog okrutan kad presijeca naše staze i besmislena vrludanja. Naprotiv, to su intervencije Oca koji nas spašava dok nas rasplakuje."
Vječni zaljubljenik, Yves Ivonides
Izgubiti svaku moć nad sobom kako bi ostvario cijeloga sebe... Ostaviti sve u Tvojim rukama kako bi dobio mnogo više... Istina je teška i u isti mah oslobađajuća, ali riječi koje se ne osjećaju samo su lišće bačeno u vjetar. Poput rečenica utisnutih u pijesak obale, ono što sam samo čula, pod prvim je valovima ostalo bez traga i života.
Ne znam kako je s drugim ljudima, ali znam kako je sa mnom. Dođe vrijeme, nakon dužeg ili kraćeg vremenskog razdoblja, kad se osjećam matirano. Jednostavno sve stoji u mjestu. Zaglavim u ustajalost i sve se u meni buni protiv takvog stanja. S druge strane, kad god sam u takvim stanjima pošto poto htjela i posegnula za radikalnim promjenama, još gore bih zaglavila. Koprcajući se s tim pitanjem biti ili ne biti, sjetim se skrenuti fokus s vlastite pameti na Božju pamet.
Za neke je križ mjesto poraza, za neke mjesto pobijede. Za neke prokletstvo, za druge pak blagoslov. Razmišljati i djelovati pozitivno ne znači ignorirati križ, nipošto. Razmišljati i djelovati pozitivno unatoč, a često i zahvaljujući križu, snaga je koja dolazi iz borbe ili prihvaćanja. Suprotstaviti mržnji - ljubav, očaju - nadu, ružnoći - ljepotu, sumnji i nepovjerenju - vjeru i povjerenje, osvijetliti tamu. Protiv zla ići dobrom, protiv laži istinom. Protiv otuđenosti i ignorancije prihvaćanjem i uvažavanjem, i još puno, puno toga se može nabrojati. Pobjeda se ne ostvaruje protiv križa, nego križem.
Dan je siv, siv, siv... sve utonulo u jednoličnost bez osobitih događanja. Mislite li da i u ovom zabetoniranom provincijskom danu ne bih mogla iznaći nešto pozitivno ili smiješno?
Previše ljudi, iz ovog ili onog razloga, doživljava život kao sivilo, pa i mrak.
Potkategorije
-
Misna čitanja
- Broj članka:
- 543
-
Homilije
- Broj članka:
- 251
-
Razmišljanja
- Broj članka:
- 113
-
Framaška razmišljanja
- Broj članka:
- 20
-
Uzori vjere
- Broj članka:
- 42
-
OFS predavanja
- Broj članka:
- 2
