Duhovna misao
Čitanje: Prva poslanica svetog Ivana apostola 4, 1-20
„Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga, jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet. Po ovom prepoznajete Duha Božjega; svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist došao u tijelu, od Boga je."
Onaj tko nije od Boga, od Zloga je. Uočljivo je da sveti Ivan naglašava važnost Isusova čovještva. Tijelo koje je „obukao" Isus je „ponio" u nebo. Pročitavši odlomak prije spavanja pitala sam se kamo će me sutra ponijeti misli. Nakon sat-dva spavanja saznala sam. Sanjala sam da slikam. Slikanje nije bilo neko ozbiljno, više igra bojama i oblicima, a onda mi je na um pao dobar „štos", jedna poruka koja je sliku učinila nesvakidašnjom, originalnom. Ushićenost zbog slike koja „govori" probudila me, misli su se vratile Ivanovu tekstu gotovo automatski i sa spavanjem je bilo gotovo.
Čitanje: Prva poslanica svetog Ivana apostola, 3, 18-24
„Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom. Po tome ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našeg srca i znade sve."
U čemu je istina mog današnjeg dana? U čemu me osuđuje srce? Evo istine: teško prihvaćam događaje onako kako ih Bog dopušta ako mi ne idu na ruku. Ljutim se. Nazivam ih napašću jer mi, danas na primjer, remete sabranost i ometaju me u pisanju. Pri tom kao napast gledam izvanjska događanja, osobe, zvukove. Krivnju je lakše tražiti u drugima, u okolnostima, u okruženju, a napast je zapravo u meni. Zato nemir i srdžbu što me potresaju priznajem pred Bogom, a evo i pred ljudima i već mi je lakše, „umirilo se pred njim srce moje".
Čitanje: Prva poslanica svetog Ivana apostola 3, 11-17
„Ljubljeni" – obraća nam se Ivan. Osjećam snagu ove riječi, dubinu, širinu i visinu, bogatstvo i neizmjernost Božje naklonosti, odanosti i otvorenosti za svakoga od nas. Sva Ivanova iskustva Patmosa, ekstaze i vizije neba, gledanje Boga u nebeskom Jeruzalemu, u slavi, sve to nosi jedna jedina riječ – ljubljeni. „Ljubljeni, ovo je navještaj koji čuste od početka: da ljubimo jedni druge. Ne kao Kajin, koji bijaše od Zloga i ubi brata svog. A zašto ga ubi? Jer mu djela bijahu zla, a bratova pravedna."
Čitanje: Prva poslanica svetog Ivana apostola, 3, 1-10
Nakon korizmenih razmišljanja nad čitanjima iz Službe riječi u molitvi Časoslova, iskusih i prepoznah mnoštvo plodova u svom duhovnom, ali i svakodnevnom životu. Jedan od plodova bijaše dublja, sabranija i živahnija molitva brevijara. Kako to obično biva, primjećujem da mi se u molitvu, malo po malo, iznova uvlači rutina, ali ne dam joj gušta, iako se ono lijeno biće u meni jako opire novoj turi pismenih razmatranja. Upravo snaga opiranja ide u prilog spoznaji da je poželjno prihvatiti izazov i pisati. Odgovoriti svojim "Da" poticaju Duha Svetoga. Neka mi bude.
Kad je riječ o Ivanovim tekstovima, teško mi ide klasično razmišljanje. Od njegovih riječi i rečenica kao da me obuzme i preuzme nekakva plima, umjesto u moždane stanice nasele mi se u krvotok i struje, putuju... To je moj "extasy" koji me vodi u drukčiju stvarnost.
U zadnjem desetljeću sve se više uvriježio govor o prisutnosti ekonomske krize na globalnom i lokalnom planu, na razini svjetske i nacionalnih ekonomija. Ne samo da se o njoj govori, nego nju se tako živo osjeća na vlastitoj koži. Proizvođači i ponuđači različitih proizvoda i usluga sve se češće tuže na oslabjelu kupovnu moć kupaca. Dok u isto vrijeme kupce u sve većoj mjeri zabrinjava vrtoglavi rast cijena proizvoda, čak i onih najvažnijih životnih namirnica. I jedni i drugi, bez sumnje i traženja bilo kakve isprike, imaju pravo. Na koncu, u tom „začaranom krugu" postoje mnogo „moćniji igrači". Na svjetskoj razini, postoji određeni broj svjetskih gospodarstvenika i bankara koji diktira ekonomske trendove na najvišim razinama. Možda ih sve to skupa zabavlja i možda u ostvarenju još veće dobiti i demonstraciji svoje moći i utjecaja vide ispunjenje svoga životnoga sna. Iskreno, ne bih se volio na takav način poigravati ljudskim životima. Ali, čovjeku su dani sloboda i razum po kojima smo, mi kršćani tako smatramo, najsličniji našem Stvoritelju, pred kojim ćemo jednoga dana i položiti račun za upravljanje povjerenim nam darovima.
Zahvaljujući zubobolji probdjela sam veći dio noći, a onda ustala prije ptica i zore te tako potpuno razbuđena izmolila Službu čitanja, a kod Jutarnje pridružiše mi se ptice. Kad već nisam neki pjevač, otpjevaše one psalme, onako na ptičjem, stvarajući svečanije molitveno ozračje. Ne znam da sam ikad bila svjesnija retka "Ptice nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!" Naposlijetku su ptice sa mnom pozdravile Gospu. Vjerujem da je ova molitva pred osvit dana okrilatila i uzletjela Gospodinu brže od ostalih mojih molitava baš zahvaljujući malim, raspjevanim zajedničarima.
Drevne pretkršćanske kulture i civilizacije imale su kao bitnu sastavnicu svoga života i transcendentalnu komponentu. U svakodnevnom ophođenju s prirodom s kojom su živjeli i suživjeli se, samo se od sebe rađalo pitanje: Tko je stvoritelj svega što jest? Ni našim starima, koji su većinom živjeli u ruralnijim područjima, pitanje transcendencije nije zadavalo probleme koji se sve češće susreću danas u urbanijim, naprednijim i suvremenijim područjima čovjekova življenja. Jer priroda im je bila prvi medij komunikacije transcendentnog. Sve s čim su se svakodnevno susretali upućivalo ih je na nekoga izvan njih samih. Nisu dovodili sebe u odnos prema stvorenom na način stvoritelja ili prauzroka. Izravan susret i suživot čovjeka s biljnim i životinjskim svijetom i različitim atmosferskim prilikama pobuđivao je u njima osjećaje ushita, čuđenja, zahvalnosti, straha i strahopoštovanja. Sve potrebno za život, uključivo i samu sposobnost rada, smatrali su ničim zasluženim darom.
Iz Službe čitanja, Cvjetnica
Braćo, budući da Zakon ima tek sjenu budućih dobara, a ne sam lik zbiljnosti, on uistinu žrtvama koje se – iz godine u godinu iste – neprestano prinose ne može nikada usavršiti one što pristupaju. Ta ne bi li se prestale prinositi kad bogoslužnici, jednom očišćeni, ne bi više imali nikakve svijesti grijeha? Ali po njima se iz godine u godinu podsjeća na grijehe.
Jer krv bikova i jaraca nikako ne može odnijeti grijeha. Zato On ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio. Paljenice i okajnice ne sviđaju ti se. Tada rekoh: „Evo dolazim!" U svitku knjige piše za mene: „Vršiti, Bože, volju tvoju!"
A to nam svjedoči i Duh Sveti. Pošto je, doista, rekao: „Ovo je Savez kojim ću se svezati s njima nakon ovih dana", Gospodin govori: „Zakone ću svoje staviti u njihova srca i upisati ih u dušu njihovu. I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neću više spominjati." A gdje su grijesi oprošteni, nema više prinosa za njih. (Heb 10, 1-7.15.18)
Iz službe čitanja, subota, peti korizmeni tjedan
Braćo, glavno u ovom izlaganju jest: takva imamo Velikog svećenika koji sjede zdesna prijestolja Veličanstva na nebesima kao bogoslužnik Svetinje i Šatora istinskoga što ga podiže Gospodin, a ne čovjek.
Doista, svaki se veliki svećenik postavlja da prinosi darove i žrtve. Odatle je potrebno da i on ima što bi prinio. Svakako, da je na zemlji, ne bi bio svećenik, jer postoje oni koji po Zakonu prinose darove. Oni služe slici i sjeni onoga nebeskoga, kako je upućen Mojsije kad se spremao praviti Šator: Pazi, veli doista, načini sve po praliku koji ti je pokazan na brdu.
Ovako mu pak dopalo uzvišenije bogosluženje koliko je Posrednik boljega Saveza, koji je uzakonjen na boljim obećanjima. Da je, zbilja, onaj prvi bio besprijekoran, ne bi se drugome tražilo mjesto.
Doista, kudeći ih veli : Evo dolaze dani – govori Gospodin – kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim dovršiti novi Savez. Ne Savez kakav učinih s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, jer oni ne ustrajaše u mom Savezu pa i ja zanemarih njih – govori Gospodin. Nego, ovo je Savez kojim ću se svezati s domom Izraelovim nakon ovih dana – govori Gospodin: Zakone ću svoje staviti u dušu njihovu i upisati ih u njihova srca. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. (Heb 8, 1-10)
Potkategorije
-
Misna čitanja
- Broj članka:
- 543
-
Homilije
- Broj članka:
- 251
-
Razmišljanja
- Broj članka:
- 113
-
Framaška razmišljanja
- Broj članka:
- 20
-
Uzori vjere
- Broj članka:
- 42
-
OFS predavanja
- Broj članka:
- 2
