Danas slavimo svetkovinu Krista Kralja. Ujedno je i posljednja nedjelja u ovoj liturgijskoj - crkvenoj godini. Crkva pred nas stavlja evanđelje u kojem Isus govori o posljednjem Sudu i o kriteriju po kojem će se svima suditi.

Odmah na prvi pogled uočljivo je da Isus u evanđelju kao kriterij stavlja: djelotvornu ljubav prema bližnjemu. Isusove su riječi toliko jasne da ih može svatko razumjeti. Zanimljivo je da se ovdje Isus ne služi prispodobom, kao u drugim prigodama. Vjerojatno zato da se ne bismo opravdavali govoreći kako nismo razumjeli prispodobu. Isusove su riječi jasne i ne trebaju tumačenje: treba ih shvatiti onako kako ih je Isus izrekao: „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!" i „Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste!". Plaća za prve je kraljevstvo nebesko, a za one druge vječna propast.

Opširnije...

Svim svojim osjetilima, poput najsloženijeg uređaja, svakodnevno upijamo nebrojene podražaje iz naše okoline i zapažanja iz vlastitih doživljaja koji postaju dio našega iskustva. Zbog toga nam i ne predstavlja posebnu poteškoću razmijenjivati slična iskustva. Ono, pak, o čemu nemamo neposredno iskustvo o tome pomoću sličnih iskustava, dara razuma i mašte kreiramo vlastitu zamišljenu pretpostavku. Trudimo se biti što bliži istini o toj još uvijek nepoznatoj zbilji.

Opširnije...

Opet je ove noći
Anđeo s rajskih visina
Pjevao najljepšu pjesan
Rođenju Božjega Sina

Opet je, kao nekad,
Došao k ljudima malim
Da navijesti veliku radost
I utjehu dušama palim

On poslan je
Melodijom lijepom, blagom
Buditi srca zaspala
I uputit ih zvjezdanim tragom

Dotaknut će okna mnoga
I spustiti svjetlost neba
Donijeti radost i nadu
Svakomu tko ih treba

Dan za danom
Kaplja za kapljom znoja
Žmuli razriđeni i zalogaji škrti
Polako i ustrajno
U kamenu su stvarali krasotu
A da to nisu ni znali

Žuljevite ruke
I same su postajale kamen
Tvrd, topao i živ
Žudeći nježnim dodirom
Udahnuti dušu stini
Da i stina oživi i živi

Sanjam Hrvatsku
Sjajniju od zlata,
S bisernom kolajnom
oko njena vrata.

Sanjam Hrvatsku
Koju vole sinovi njeni,
Uzdrhtalim srcem
Do smrti ostajućʼ joj vjerni

Sanjam Hrvatsku
A budit se ne ću!

Uzama sputana,
Od sinova izdana
Pati na raspeću.

Gdje žive dobri ljudi,
Gdje su im kuće?
Odakle su došli,
Kamo idu?
I zašto u naše živote
ne svrate češće?

Oni nisu poput drugih,
Stope im prati dobrote zlatan trag
Oni nisu od velikih riječi,
Osmijeh govor im je drag

Oni su poput svjetla
Obasjavaju mrklinu zloće
Oni su poput najbolje knjige

Životom nas svojim uče
Oni nas čine boljima
Jer toplinom srca gledaju,
A tako se vidi dalje

Njega, koji ne okusi grijeha, Bog za nas grijehom učini, da mi budemo pravednost Božja u njemu. (2 Kor 5,21)

Ovo je zadnja rečenica pete glave Druge poslanice Korinćanima. Mene je pak zaintrigirala jedna od onih koje joj prethode. „Ne preporučujemo vam opet sami sebe, nego vam dajemo prigodu ponositi se nama, da imate odgovor za one koji se diče licem, a ne srcem." Dakle, postoje ljudi koji gledaju vanjštinu, a ne što je u srcu, i izvanjskim se diče. Zato su važni svjedoci vjere, od apostola pa nadalje do današnjeg vremena, služitelji na djelu. Oni koji ne žive sebi, nego Kristu da oni koji gledaju samo vanjštinu po toj istoj vanjštini mogu vidjeti srce. Srce na dlanu. U Kristovoj muci i križu zadovoljena je Božja pravda, a otvorila su se vrata Božjeg milosrđa. Sam je Krist vrata. S koje sam ja strane vrata? Vrata su širom otvorena. Jesam li učinila presudni korak i prekoračila prag?
Ulazak kroz vrata, ulazak u Krista, mijenja čovjeka. „Staro uminu, novo, gle, nasta!“ Na meni, na tebi, na nama je ne samo pokazivati na svece davnašnje i današnje nego novost svetosti utkati u vlastiti život, a to ne ide bez uronjenosti u Krista.

Opširnije...

„Ne nameći se, da ne budeš odbačen, ne udaljuj se, da ne budeš zaboravljen.“ (Sir 13,10)

Sirah mi nije bio najomiljeniji biblijski pisac, ali s godinama je splasnuo otpor prema njemu. Želje mladosti i mudrost zrelosti često su protivne pa je Sirah prihvatljiviji starijima.
U retku koji danas čitam pisac upućuje na mudrost umjerenosti.

Opširnije...