Duhovna misao
U današnjem evanđeoskom odlomku spominje se židovski običaj bacanja novca u hramsku riznicu. Riječ je o dragovoljnim prilozima vjernika za potrebe hrama. Hramski službenici davali su potvrde davateljima da se zna koliko je tko dao.
Svake nedjelje istinski vjernici odlaze na slavlje svete mise u crkvu, a mnogi od njih pristupe i sakramentu pomirenja. Ni jedan ni drugi sakrament ne bi bili mogući da nema svećenika. S druge strane, svećenika nema bez volje, odnosno poziva Božjeg. Pisac Poslanice Hebrejima ističe da "nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga".
Treća nedjelja u listopadu tradicionalno je posvećena misijama pa se zove misijska nedjelja. Taj se dan u Crkvi moli za sve misionare te se skupljaju materijalni prilozi za potrebe misija.
Misije u užem smislu riječi označavaju navještaj evanđelja ljudima koji još za nj nisu čuli ili nisu povjerovali. U širem pak smislu riječi misije znače poslanje svih kršćana da svjedoče za Isusa Krista. U tom smislu sakrament euharistije zovemo misom jer "završava otpustom ili slanjem vjernika (missio) da ispune volju Božju u svakodnevnom životu" (KKC, 1332).
Kad je Isus bogatom mladiću rekao da sve proda i dade siromasima, a onda dođe i ide za njim, mladić se "na tu riječ smrkne i ode žalostan". Mladićeva se reakcija vidjela na licu. Smrknuto lice odrazilo je njegovu žalost, ali i nezadovoljstvo odgovorom ili možda čak samim sobom jer nije mogao učiniti što mu je Isus predložio.
Na vijest da dvojica Izraelaca prorokuju u taboru, Jošua govori Mojsiju da ih ušutka. Mojsije mu pak odgovori: "Zar si zavidan zbog mene? Oh, kad bi sav narod Gospodnji postao prorok!"
Da su apostoli i ostali Isusovi učenici bili ljudi kao i svi drugi, pokazuje nam, između ostalog, i rasprava o tome tko je najveći, o čemu slušamo u današnjem evanđelju. Isusove riječi odgovor su i uputa svim njegovim sljedbenicima: "Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj."
U našem narodu za daleke i zabačene krajeve ili mjesta do kojih je teško doći kaže se da su "Bogu iza nogu". Vjerojatno je ova fraza "iza nogu" uzeta zbog rime. Kako bilo da bilo, povežimo ju s današnjim evanđeljem u kojem Isus poziva narod i učenike da idu za njim. Kršćanski je život hod za Isusom Kristom. Kršćanin je onaj koji ide iza Isusa, iza njegovih nogu, njegovim stopama, odnosno koji ga slijedi.
Evanđelist Marko u opisu čuda ponekad ostavlja izvorne Isusove riječi na aramejskom jeziku, pokazujući tako čitateljima da je u svakom čudu presudna i djelotvorna Isusova riječ. Tako u današnjem odlomku o ozdravljenju gluhog mucavca stoji riječ "Effata", što znači "Otvori se". Isus te riječi izgovara nakon dodirivanja ušiju i usta bolesnika, koji potom ozdravlja.
Pojam koji je u više navrata Isus upotrijebio za mnoge farizeje i ostale vjerske i narodne vođe jest "licemjeri". Tako ih naziva i u današnjem evanđeoskom odlomku, u raspravi o zakonskoj čistoći.
Licemjer je osoba koja, kako kaže riječ, sve mjeri prema izvanjskom, odnosno prema izgledu i ponašanju, a nutarnji stav ne uzima u obzir. Takva se osoba na vani pokazuje dobra i ispravna prema zakonu, ali iza te savršene vanjštine skriva se zlo srce. Isus im citira proroka Izaiju: "Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene".
Potkategorije
-
Misna čitanja
- Broj članka:
- 543
-
Homilije
- Broj članka:
- 251
-
Razmišljanja
- Broj članka:
- 113
-
Framaška razmišljanja
- Broj članka:
- 20
-
Uzori vjere
- Broj članka:
- 42
-
OFS predavanja
- Broj članka:
- 2
