Duhovna misao
Strah je čudna stvar. Strah koči i zarobljava našu kreativnost, dobre ideje, planove i zamisli. Strah od neuspjeha, strah od pomisli da će nas drugi ismijati i izrugati, strah od kojekakvih pogrešaka i loših kritika. Strah od smrti, bolesti i možemo tako nabrajati do u nedogled.
Strah je kočničar života i zatomitelj puno dobrih planova koje imamo u svom životu. Takav je strah zahvatio i učenike nakon Isusove smrti. Bili su u strahu od Židova. Nisu još razumjeli, bilo ih je sram jer su ostavili Učitelja, nisu znali što će ni kako će.
Riječi Isusove oproštajne molitve za učenike su važan poticaj i potresno svjedočanstvo njegove ljubavi prema njima, kao i brige za njihovu budućnost i budućnost onih koji će na njihovu riječ vjerovati.
Isus je svjestan da je došao njegov čas te stoga moli za ono što mu je najviše na srcu – moli za jedinstvo svojih koji ostaju u svijetu. U tim riječima ponovno odzvanja glas Dobroga Pastira čiji glas slušaju njegove „ovce“ i idu za njim.
Prvi odlomak današnjeg evanđelja stavlja pred nas dva pojma: Ljubav i Riječ. Oba se pojma upotrebljavaju u Svetom pismu za opisati Boga Oca koji je Ljubav i Boga Sina koji je vječna Riječ Očeva. Bog nam se objavio po Riječi, Bog je u ovaj svijet došao po Riječi i Bog je danas s nama prisutan po Riječi koju slušamo.
Bog nas je stvorio iz ljubavi. Iako su naši praroditelji grijehom povrijedili tu ljubav, nije nas napustio, nego se iz ljubavi predao u smrt za nas i naše spasenje. Iz Ljubavi s drveta križa nanovo smo rođeni i oslobođeni grijeha i smrti.
Stoga nas današnje evanđelje poziva da odgovorimo na dva pitanja: Ljubimo li Boga? Čuvamo li njegovu Riječ i živimo li po njoj? Tu Riječ možemo razumjeti samo ako vršimo njegove zapovijedi koje možemo svesti na jednu jedinu riječ, a to je Ljubav.
Zanimljivo je da u prvom čitanju, koje je u vazmenom vremenu uvijek iz Djela apostolskih, veliki svećenik prigovara apostolima da na njih - glavare svećeničke - žele "navući krv toga čovjeka", a isti ti glavari u Isusovu suđenju rekoše Pilatu sa svom svjetinom: "Krv njegova na nas i na našu djecu" (Mt 27,25). Sami su na sebe navukli Isusovu krv, odnosno preuzeli krivicu za njegovu smrt. Isus je pak molio Oca za njih da im oprosti jer ne znaju što čine.
Evanđelist Ivan zapisa da se ukazanje Uskrsloga zajednici učenika dogodilo uvečer. Zašlo je sunce i nastao mrak. Mrak je ustvari najbolja slika stanja u kojem su učenici: strah, žalost, razočaranje... U taj mrak odjednom dolazi svjetlo - uskrsli Isus. Sav mrak nestaje te su učenici ispunjeni radošću.
Ove je godine korizma počela već u prvoj polovici veljače te su čak tri korizmene nedjelje u veljači. Veljača je poznata po učestalim i brzim promjenama vremenskih prilika, što smo doživjeli proteklih dana.
Kao i svake korizme, tako i ove Crkva pred nas na prvu korizmenu nedjelju stavlja Isusov boravak u pustinji i njegovu borbu s napasnikom. Evanđelist Luka završava izvještaj o kušnjama ističući da se "đavao udalji od njega do druge prilike". Očito je đavao još mnogo puta pokušao Isusa odvratiti od puta vršenja Očeve volje.
Kaže se da je sv. Franjo pred kraj svoga života govorio svojim fratrima: "Braćo, započnimo iznova jer smo do sada malo ili gotovo ništa učinili." Tako je govorio čovjek po kojem je Bog učinio silna djela u svojoj Crkvi.
Svako dijete koje se rodi upisuje se u knjigu, odnosno maticu rođenih u nadležnom matičnom uredu. Tu pišu osnovni podatci o njemu te na taj način ono biva pravno uključeno u život dotičnog društva.
Potkategorije
-
Misna čitanja
- Broj članka:
- 543
-
Homilije
- Broj članka:
- 251
-
Razmišljanja
- Broj članka:
- 113
-
Framaška razmišljanja
- Broj članka:
- 20
-
Uzori vjere
- Broj članka:
- 42
-
OFS predavanja
- Broj članka:
- 2
