Duhovna misao
Točno je pedeset dana od proslave uskrsnuća Gospodina našega Isusa Krista od mrtvih, pedeset dana od temeljnog događaja naše vjere kada je naš Spasitelj pobijedio smrt i otvorio nam vrata u novi život, vječni život u zajedništvu s Njim.
Svetkovina Duhova ili Pedesetnica s pravom je rođendan Crkve jer toga dana Isus je poslao obećanog Branitelja – Duha Svetoga koji će zauvijek bdjeti nad Crkvom i upućivati je u svu istinu. Pedesetnica je zapravo novo rođenje Crkve jer su toga dana Apostoli pobijedili strah i izišli u svijet kako bi naviještali radosnu vijest te svjedočili svojim životom i riječima Isusa Krista, pobjednika i spasitelja od grijeha i smrti.
Danas je nedjelja Dobrog Pastira kada na poseban način molimo za nova duhovna zvanja, za mladiće i djevojke koji će se spremno odazvati kako bi naviještali i svjedočili Kristovu Radosnu vijest u svećeničkom i redovničkom životu. Uključimo u ovoj svetoj misu i tu nakanu u svoje molitve i prinesimo ju na oltar da Gospodar žetve pozove nove radnike u svoju žetvu.
U evanđelju smo čuli dvije slike koje Isus koristi da bi sebe objavio svojim učenicima. Naime, on govori o sebi kao o pastiru i vratima. Danas u središte naše pozornosti stavimo sliku o Isusu kao o vratima.
Čuli smo u današnjem evanđelju poznati događaj susreta učenika s Isusom na putu u Emaus. Taj nam događaj može pomoći da sebi predočimo svoj hod u vjeri koju temeljimo na Kristovom uskrsnuću.
Mi smo na krštenju započeli svoj hod u vjeri koju smo hranili učenjem od naših roditelja i vjeroučitelja, u potvrdi smo primili puninu Duha Svetoga i započeli smo samostalno rasti i produbljivati svoju vjeru. U tom rastu u vjeri zasigurno smo ponekad doživjeli situacije koje nisu ispunile naša očekivanja, u kojima su nam možda potonule sve nade, možda smo se razočarali.
Možemo reći da je sumnja sastavni dio našega života. Čovjek gotovo uvijek sumnja, nikada mu dosta dokaza za razne situacije u životu. Nekada te sumnje prijeđu svaku mjeru te zagorče život i onome tko sumnja i onome u koga se sumnja.
Vjerovati nekome znači pokazati mu ljubav i dati mu svoje povjerenje te na taj način graditi most koji vodi prema Bogu i čovjeku. Vjerovati omogućuje čistu ljubav, bez nekakve računice.
Ono što se dogodilo Isusu – muka i smrt - zbunilo je apostole. Pobjegli su, bili u strahu, nisu razumjeli ništa od onoga što im je govorio. I nakon uskrsnuća Isus dolazi među njih, ali oni još uvijek sumnjaju, u nevjerici su. Ipak ga prepoznaju i radost se širi srcima njihovim.
Često u svom životu i mi znamo reći: Gospodine, da si bio ovdje, ovo ili ono ne bi se dogodilo. Često i sami sumnjamo u Gospodina kada nam se nešto dogodi i mislimo da on ne vidi našu patnju i naše probleme. Onda i mi povičemo: Gospodine, da si bio ovdje, ovo se ne bi dogodilo. U svom životu često imamo malo vjere, malo pouzdanja i malo povjerenja u Božje planove s nama.
Današnje evanđelje poziva nas da se zajedno s Isusom uputimo na goru Tabor, goru na kojoj se pred trojicom učenika preobrazio i pokazao im svoju slavu. I mi često žudimo za preobrazbom, za promjenom onoga što nam smeta, čime nismo zadovoljni, odnosno žudimo za preobrazbom svega lošega u bolje da budemo zadovoljni sobom i svojim životom.
Započeli smo sveto korizmeno vrijeme, vrijeme priprave za proslavu Vazma, tj. Isusove muke, smrti i uskrsnuća. To je vrijeme na poseban način korisno za naš duhovni rast da još više prionemo uz Boga i budemo otvoreniji prema bližnjima. To je vrijeme koje kao vjernici trebamo iskoristiti za svojevrsnu „inventuru“ svoga života i ponašanja.
Zabrinutost za život, za bližnje, za posao, za budućnost uvijek je prisutna u čovjekovoj glavi i razmišljanju. Zabrinutost nas frustrira, čini nas depresivnima, ljutima i nesigurnima te nas sprječava da normalno funkcioniramo u svom životu.
Dobro znao da nikada ništa zabrinutošću nismo riješili ili makar olakšali jer smo zabrinutošću zapravo izgubili povjerenje u Boga koji nam jedini može ukloniti zabrinutost i osloboditi nas misli da ćemo sve sami riješiti.
Kad nešto radimo ili u nečemu sudjelujemo, uvijek želimo da to bude uspješno i da to dobro obavimo. Ako bude uspješno i dobro, sretni smo i zadovoljni, što nam daje snagu kojom lakše idemo naprijed i pokušavamo postići ono savršenstvo na koje smo pozvani, kao što smo čuli u današnjem evanđelju: „Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski“.
Potkategorije
-
Misna čitanja
- Broj članka:
- 543
-
Homilije
- Broj članka:
- 251
-
Razmišljanja
- Broj članka:
- 113
-
Framaška razmišljanja
- Broj članka:
- 20
-
Uzori vjere
- Broj članka:
- 42
-
OFS predavanja
- Broj članka:
- 2
