Duhovna misao
U evanđeoskim izvještajima često čitamo da se Isus povlači na molitvu. I današnji evanđeoski odlomak svjedoči nam o tome. Apostoli to vide i žele da ih Isus nauči moliti, žele moliti poput njega. Stoga ih on uči i nama u naslijeđe ostavlja najljepšu molitvu u kojoj se obraćamo našem nebeskom Ocu.
Znamo da je molitva bitni dio naše vjere i našeg odnosa s Bogom. U molitvi se susrećemo s Bogom i otkrivamo svu snagu Oca nebeskoga u svakom trenutku našega života. Molitva i osama pomažu nam da lakše podnesemo terete i brige koji nas sustižu u svakodnevnom životu.
U prispodobi koju priča svojim učenicima Isus nam želi približiti blizinu koju Bog ima prema nama. Svi mi znamo što znači imati pravoga prijatelja kojemu se možemo obratiti u svako doba. Svi mi znamo da je stekao bogatstvo onaj tko pronađe takvoga prijatelja. Svi mi znamo da će roditelj za svoje dijete sve učiniti. Te dvije slike na jasan način prikazuju nam Boga koji se brine za nas.
Kad god čujemo današnje evanđelje, zasigurno nam u ušima ostanu dvije riječi: slušanje i posluživanje. Od davnine su te dvije riječi ušle u pojmove duhovnog života kao akcija i kontemplacija. Te dvije riječi postale su model ispunjenog duhovnog života – molitvom i radom sebe približiti k Bogu.
U današnjem evanđelju Isus daje odgovor na dva pitanja koja nam pokazuju put kojim nam je ići kao sljedbenicima Isusa Krista: „Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?“ i: „A tko je moj bližnji?“ Svi mi u teoriji znamo, po Svetom Pismu i učenju Isusa Krista, odgovore na oba pitanja. Svi mi znamo da je ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku u temelju naše vjere i odnosima prema bližnjima znak koji će nam pokazati koliko smo ispravno razumjeli sve ono što je naučavao Isus Krist.
„Jedini način za ostvariti nemoguće jest vjerovati u moguće.“ Kad pročitamo evanđeoski odlomak ove nedjelje, možemo pomisliti da Isus pred svoje učenike stavlja nemoguću misiju: ići u svijet bez ičega i još k tome ići među one neraspoložene i nikoga ne pozdravljati. Kao da Isus svoje učenike namjerno izlaže opasnosti.
Naviještati kraljevstvo Božje i danas je zadaća nas vjernika. Svatko od nas naviješta kraljevstvo Božje ondje gdje se nalazi, u susretu s drugima. Svi mi vjernici svojim životom i svojim primjerom naviještamo ili sputavamo kraljevstvo Božje.
Netko je napisao: „Život je jednostavan. Izabereš i ne osvrćeš se!“ Čovjek u životu ima mnogo mogućnosti izbora. Izbor je stvar slobode jer samo slobodan čovjek može birati između dvije stvarnosti. Da bi bio autentičan i svoj, od njega se traži opredjeljenje, odabir i odluka. Odabiri koje čini u bitnome ga određuju, uobličuju ili, nažalost, razobličuju. Zasigurno smo se više puta našli u takvim situacijama kada nije bilo lako izabrati ili kada smo svojim izborom učinili nažao bližnjima, ali i samima sebi.
Osama je bitna za naš duhovni rast. U njoj imamo priliku susresti se sa samima sobom i više uzdići svoju dušu k Bogu. Osama nam može ponuditi odgovor na pitanje koje nam rasvjetljava Isus u nedjeljnom evanđeoskom odlomku: „Što govori svijet, tko sam ja?“
U nedjeljnom evanđeoskom odlomku dominiraju dva lika: farizej Šimun i žena grešnica. Možemo se prepoznati u oba lika. U liku Šimuna farizeja prepoznajemo se svaki put kad osuđujemo, kritiziramo, ocrnjujemo druge zbog njihovih slabosti, propusta i grijeha. Koliko smo puta osudili druge bez pružanja mogućnosti da se pokaju i vrate na pravi put? Koliko puta nismo dopustili drugome da počne iz početka svoj život pun pogrešaka i krivih odluka? Kad god smo tako postupili, i sami smo bili farizeji, poput Šimuna koji ne vidi sebe i svoje slabosti, pogreške i grijehe, a brzo osuđuje druge.
U životu postoje mračni trenuci. Trenuci poput ovoga o kojem slušamo u evanđelju po Luki o majci udovici iz grada Naina. Možemo pomisliti da je toga uvijek bilo i bit će. Zašto nam evanđelist Luka donosi baš ovaj primjer? Znamo već da Isus ima moć uskrisiti nekoga od mrtvih jer smo slušali u ostalim evanđeljima kako je to činio. Međutim, evanđelist Luka naglašava da su iznosili sina jedinca u majke udovice.
Presveto Trojstvo. Otajstvo neizrecivo. „Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi.“ Tajnu Presvetog Trojstva, od kad nam je naviještena, pokušavali su rastumačiti sveti oci, naučitelji, zeolozi i uvijek ju je bilo teško riječima izreći.
Potkategorije
-
Misna čitanja
- Broj članka:
- 543
-
Homilije
- Broj članka:
- 251
-
Razmišljanja
- Broj članka:
- 113
-
Framaška razmišljanja
- Broj članka:
- 20
-
Uzori vjere
- Broj članka:
- 42
-
OFS predavanja
- Broj članka:
- 2
