Autor fra Josip Sušić u Homilije na 05. lipnja 2016 Više od ovog autora  |

U životu postoje mračni trenuci. Trenuci poput ovoga o kojem slušamo u evanđelju po Luki o majci udovici iz grada Naina. Možemo pomisliti da je toga uvijek bilo i bit će. Zašto nam evanđelist Luka donosi baš ovaj primjer? Znamo već da Isus ima moć uskrisiti nekoga od mrtvih jer smo slušali u ostalim evanđeljima kako je to činio. Međutim, evanđelist Luka naglašava da su iznosili sina jedinca u majke udovice.

U ovoj majci udovici možemo prepoznati sve one beznadne koji više ne znaju kako dalje, sve one koji su izgubili smisao života, sve one koji su pali pod teretom životnih poteškoća. U majci udovici prepoznajemo sve one koji su pali u duhovnu smrt i ne vide izlaza iz ropstva grijeha i beznađa.
A onda dolazi povorka života koju predvodi Isus. Dolazi onaj koji postaje smrt svakoj smrti, dolazi onima koji su izgubili nadu u novi život, dolazi onaj koji će stati pred svim našim nevoljama, izgubljenostima, teretima i koji će se sažaliti nad nama, zaustaviti naše povorke smrti i glasno nam poručiti: „Ne plačite! Ne plačite kao da je sve nestalo, ne plačite kao da više nema izlaza!“ Dotaknut će nas i podignuti iz našeg beznađa, besmislenog načina života, tereta i poteškoća koje nas vuku u duhovnu smrt.
Ohrabreni riječima Onoga koji sve pobjeđuje možemo se podignuti, progovoriti i slaviti Onoga koji nas pohađa u svim trenucima života. Zahvaljujmo Gospodinu što silazi u dubinu naše grešnosti, patnje, žalosti i beznađa i daruje nam uvijek novi početak i novu nadu.