Autor fra Josip Sušić u Homilije na 27. studenog 2016 Više od ovog autora  |

Započinjemo novu crkvenu godinu. U ovom došašću, kao i svake godine, pripremamo se za proslavu rođenja Isusa Krista, Sina Božjega koji je sišao među nas da nas oslobodi od ropstva grijeha i smrti. S druge strane, iščekujemo u vjeri i nadi njegov drugi – slavni – dolazak na kraju vremena. I odmah na početku ovoga radosnog vremena slušamo pomalo zastrašujuće evanđelje.

Tijekom došašća pozvani smo na budnost, što na poseban način izražavamo idući na zornice. Gospodin nas poziva da uvijek budemo pripravni jer u čas kad i ne mislimo, Sin Čovječji dolazi. Zato nas ovim slikama, o kojima smo slušali u evanđelju, želi potaknuti na spremnost da možemo stati pred Gospodina u svako doba. U svako doba trebamo biti svjesni našeg hoda prema Gospodina i ništa nas na tom putu ne bi smjelo iznenaditi.
U tom hodu ponekad smo sami, poput Noe koji gradi lađu na suhom, a drugi ga ljudi ismijavaju. Noa je osamljen u tom pothvatu, ali vjeruje Božjoj riječi i čini ono za što ga drugi smatraju ludim. I mi smo pozvani „graditi na suhom“: graditi svoj život usprkos svijetu oko nas koji nas ismijava i smatra ludima, graditi na Riječi Božjoj iako smo možda sami u tome, graditi svakodnevno i ustrajno tako da nas ništa i nitko ne može iznenaditi.
Ako budemo tako činili, onda nam Božja riječ neće biti zastrašujuća niti teška, nego samo podsjetnik da ne zaspemo i da ne trošimo vrijeme na nebitne stvari.
Molimo Gospodina u ovom došašću da nam dade budnosti u našem vjerničkom životu kako bismo iskoristili svaki trenutak da se približimo Njemu, kako bi gradili svoj život na Njegovoj Riječi i kako bismo tako radosno išli ususret Njemu koji dolazi u svojoj slavi. Amen.