Autor fra Kristian Stipanović u Homilije na 08. studenog 2015 Više od ovog autora  |

U današnjem evanđeoskom odlomku spominje se židovski običaj bacanja novca u hramsku riznicu. Riječ je o dragovoljnim prilozima vjernika za potrebe hrama. Hramski službenici davali su potvrde davateljima da se zna koliko je tko dao.

Evanđelist spominje najprije bogataše koji "bacahu mnogo". Taj je novac zasigurno morao snažno zveckati u riznici. Dva novčića siromašne udovice možda su jedva zvecnula, teško da je itko od ljudi to čuo. Međutim, Gospodin je čuo i primijetio veličinu njezina dara.

Ljudi čuju i mjere na jedan način, a Bog na drugi. Ljudi vole zveckanje, isticanje, reklame, promocije. Bog pak voli ponizno i skromno srce kojem je stalo do drugih. Ma koliko neznatan nečiji dar bio, ako je iz iskrene pobožnosti i ljubavi, Bog čuje i cijeni to tiho zveckanje.

Želimo li da nas ljudi cijene i slave, onda zveckajmo u svakoj prilici da nas svi čuju i hvale. Ako nam je pak stalo do Boga i njegova suda o nama, onda u skromnosti i samozatajnosti činimo mala djela ljubavi, što će snažno zveckati u Božjim ušima.