Autor fra Ivan Režić u Homilije na 08. travnja 2012 Više od ovog autora  |

Kroza sve ove dane koje nazivamo Velikim danima, jer to uistinu i jesu, razmatrali smo o najvećim otajstvima naše vjere. Na poseban način pred očima smo imali Kristov križ kao znak i simbol neizrecive Božje ljubavi. Križ nam govori koliko je Bogu stalo do čovjeka i njegove radosti i mira- do čovjekova spasenja.

Nije nam predstavljalo veći problem suživjeti se s Kristovom mukom i napuštenošću, Marijinom patnjom i zbunjenošću, malodušnošću i zatajenjem većine Kristovih apostola. Zašto nam to nije bio problem? Iz jednostavnog razloga što smo mnogo puta doživjeli slično iskustvo. Mnogo puta osjećali smo se napušteni, mučeni koječim, malodušni, zatajili smo i bili zatajeni... Doista uvijek nam je pred očima najprije vlastito iskustvo preko kojeg se možemo uživjeti i u iskustvo drugog čovjeka.

No, mi danas slavimo temeljni događaj na kojemu stoji naša vjera i svi napori oko toga da budemo što vjerniji Kristovi učenici i u ovom 21. stoljeću. Mi danas slavimo Kristovo Uskrsnuće, a u taj misterij i novost nije nam baš tako lako ući, jer ipak izmiče našem iskustvu. Mi danas kao da stojimo pred prekrasnim dvorcem koji nas privlači neopisivim sjajem i raskoši, ali tražimo pravi ključ kojim bi otvorili vrata tog prekrasnog zdanja. Koji bi to ključ mogao otvoriti ta ulazna vrata iza kojih se krije neopisiva ljepota i osjeća posebna sigurnost? Taj ključ zove se vjera! I to vjera naslonjena na svjedočanstvo prvih učenika.

Zato smo u prvom čitanju iz Djela apostolskih i slušali riječi poglavice apostolskog zbora svetoga Petra. Slušali smo gorljivo svjedočanstvo onoga koji je triput zatajio svoga Učitelja. Što se to moralo dogoditi da strašljivi Petar uspravno i bez straha svjedoči za Krista uskrsnuloga? Dogodio se susret koji je zacijelio Petrove rane i učinio ga novim preobraženim čovjekom gorljive vjere. Dogodio se susret s Uskrslim. I zato na ovaj Veliki dan ne bih govorio o praznom grobu, o kojemu govori evanđeoski ulomak, a koji može ali ne mora biti dokaz uskrsnuća, već bih veću pozornost dao svjedočanstvu onih koji su susreli Uskrsloga. Preplašena skupina prvih učenika nakon susreta s uskrsnulim Učiteljem ne boji se naviještati Radosnu vijest i čak poći i u smrt, kako bi i na taj način posvjedočili novost uskrsnuća i temeljnu istinu kršćanske vjere. Prvi učenici bili su navjestitelji nade i mira i to svojim riječima i djelima! Po svojoj riječi, koja je poput svijeće upaljena u susretu s Uskrslim, apostoli žele i u našim srcima zapaliti plamen vjere i podsjetiti nas gdje to danas možemo susresti Uskrsloga i jačati svoj odnos s Njim. Papa Leon Veliki (440. – 461.) i crkveni naučitelj između ostaloga je zapisao: Sve ono što je bilo vidljivo u našem Gospodinu Isusu Kristu, prešlo je u sakramente Crkve. Doista, molitva i sakramenti pomažu nam susresti Uskrsloga, kako bi ga onda mogli prepoznati u svakom bratu i sestri, u svom bližnjemu! Zato imajmo otvoreno srce za susret s Uskrslim i kako bi živjeli kao osvjedočeni ljudi uskrsle vjere i navjestitelji Mira i Dobrote!