Autor fra Rafo Begić u Uzori vjere na 22. siječnja 2014 Više od ovog autora  |

"Prekoračila je preko svoga zaplakanog sina kad je ostavljala obitelj i slijedila Božji poziv."

Turisti upoznaju francuske prekrasne dvorce. Iz francuske povijesti upoznaju možda samo još neke plemiće i "Kralja sunca" te ono niže građanstvo koje je poslije podiglo veliku revoluciju. Premalo upoznaju srce Francuske, koje se očituje u nižim slojevima plemstva i građanstva u župama, samostanima i hodočasničkim mjestima. To što je zaista vrijedno ljubavi bilo je nositelj pravednosti, kao i crkvenog i duhovnog života Francuske. Ta i takva Francuska dale je mnoge svece.

Iz nižeg plemstva potječe i Ivana Franciska Chantal rođena 28. siječnja 1572. u Dijonu. Njezin otac bio je predsjednik parlamenta u Burgundiji, a njezin muž bogati posjednik. Ona je bila majka sedmero djece, od kojih je dvoje umrlo u djetinjstvu.
Ivana Franciska bila je jaka, srčana žena. Godine 1601. postala je udovica. Muž joj je poginuo nesretnim slučajem u lovu. Ona je preuzela kumstvo na krštenju djeteta čovjeka koji je uzrokovao smrt njezina muža. Kad je ona 1610. htjela naputiti kuću svoga oca u Dijonu, gdje je živjela, njezin sin Celse-Benigne legao je na prag kuće i tako htio spriječiti da njegova majka napusti obitelj. Ona je prekoračila preko njega i otišla. Imala je tada 38 godina. Djeca su joj bila dobro zbrinuta. Osnovala je redovničku zajednicu Marijina pohođenja. Tijekom trideset godina stvorila je veliko djelo. Kad je 1641. umrla, njezina redovnička zajednica imala je 41 samostan.
Ivana Franciska bila je veoma duhovna žena. Njezina religioznost bila je duboko prožeta intelektom. Strašno je trpjela od sumnji i strahova. Biskup sv. Franjo Saleški uputio ju je živjeti u povjerenju u Boga. Sa sv. Franjom Saleškim bila je veliki prijatelj premda su njihovi osobni susreti bili veoma rijetki.

Ivana Franciska putokaz je svim kršćanskim ženama kako treba živjeti svoju vjeru: s puno ljubavi, s puno odricanja i žrtve za druge. Božji poziv treba uvijek slijediti. U društvu koje tone u nemoral, treba se sasvim predati Bogu te povlačiti za sobom i druge na uzvišeni moralni život.