---

Samostan i župa sv. Franje Imotski

---

Charels de Foucauld (1858.-1916.)

Autor fra Rafo Begić u Uzori vjere na 28. studenog 2013

Charles de FoucauldRodio se u Strasbourgu. Rano je izgubio roditelje. Postao je
nediscipliniran, agresivan, lijen u školi i u životu, razdražljiv, žalostan, drzak i nemiran. Sam o sebi je napisao: „Kada mi je bilo dvanaest godina, nisam poznavao niti vjerovao u Boga, bio sam nesretan i nisam mogao dopustiti Božju opstojnost... Sa šesnaest godina bio sam pun egoizma, oholosti, bezvjerja i sklon svakom zlu..." Upisao se na Vojnu Akademiju. Postao je oficir, ali vojničku disciplinu nije mogao podnositi.

U vrijeme alžirskog rata uozbiljio se i promijenio. U Parizu je upoznao svećenika Huvelina. Pred svećenikom je stalno kritizirao Katoličku crkvu. Huvelin mu kaže: „Ispovjedite se! Tek tada ćemo razgovarati." Ispovjedio se. I nije više imao što reći protiv Crkve. Želi postati redovnik. 1890. godine postaje trapist. Privlači ga afrička pustinja. Tamo je živio nekad među muslimanima i zapazio njihovu vjeru. Zato odlazi u trapistički samostan u Siriju.
Godine 1901. zaređen je za svećenika. Želi se zvati: Mali brat Charles od Isusa. Odlazi u Alžir u pustinju. Ponio je sa sobom nešto knjiga i jedan šator. U mjestu Beni-Abbesa, u zelenoj oazi, usred pustinje, postavi svoj šator kao beduin, kapelicu, sobicu za braću i za goste. Želio je osnovati redovničku zajednicu. Čak je napisao pravilo kako bi ta njegova muška i ženska zajednica živjela. Međutim, nitko nije prihvaćao njegov način život. Ostao je sam.
Neki islamski fanatici nisu ga podnosili. I 1916. navale u njegov šator, bace ga na pod, muče ga i viču: „Nevjerniče, odreci se svoje vjere!" Charles je samo molio: „Moj Isuse, hoću umrijeti." I umire tu u pustinji. 1936. godine prvi mladići prihvaćaju njegovu redovničku zajednicu i od njih postaju Mala braća, a od djevojaka Male sestre.
Bivši papa Benedikt XVI. proglasio ga je blaženim 2005. godine.
Charles je imao želju muslimanima pokazati Isusa Krista. Zato je želio živjeti među njima.

Mi trebamo našim sunarodnjacima, koji ne vjeruju u Isusa, pokazati svojim životom tko je i što je Isus Krist. On se može upoznati samo na živim, ali dobrim i pobožnim ljudima. Mi često odudaramo od osobe Isusa Krista. Odudaramo od njegove dobrote i ljubavi. Tako svojim suvremenicima prikazujemo nekog drugog Isusa koji uopće ne postoji.

Samostan i župa sv. Franje - Imotski

Facebook