Autor fra Rafo Begić u Uzori vjere na 04. prosinca 2013 Više od ovog autora  |

Potječe iz dobro stojeće obitelji iz mjesta Neversa u Francuskoj. Imao je neutaživu želju obilaziti prirodne ljepote svijeta. Odmah nakon vjenčanja poveo je svoju lijepu i mladu ženu Magdalenu u Nigeriju u Afriku, kako bi se nagledali afričkih ljepota. Imao je 25 godina te u svom autu juri s Magdalenom nekom poljanom. Najednom auto stane. Njih oboje iziđu da traže kvar na autu. U tili čas oko njih se stvori velika grupa veoma iznakaženih ljudskih bića. Njih su se dvoje prepali. Sva ta bića željela su im pomoći, ali nisu mogli. Ti ljudi bili su izobličeni od gube, od neishranjenosti, od straha... Kakvi su ti ljudi, pitali su se Raoul i Magdalena. To su gubavci. Ljudi su ih protjerali iz društva da se ne bi zarazili. O njima se malo tko briga. Životare u nekoj šumi.

Raoul i Magdalena brzo počnu studirati bolest gube i mogućnost njezina liječenja. I započnu nemjerljivo veliko djelo - brinuti se za gubavce. To su radili pedeset godina. Sve su države poticali da im pomognu liječiti gubavce, da se podignu bolnice za gubavce, da se pronađu lijekovi za liječenje gube. Uspjeli su potaknuti 125 zemalja da uvedu „dan gubavaca" kako bi potaknuli sve stanovništvo da pomogne liječenje gube. U njihovo vrijeme na svijetu je bilo 15 milijuna gubavaca. Follereau je pisao američkom predsjedniku Kennedyu i ruskom Brežnjevu da mu daruju po jedan vojni zrakoplov, a on će od njihove prodaje izliječiti sve gubavce. Nijedan mu nije odgovorio.
Follereau je ipak potaknuo svijet da se svaka zemlja brine za svoje gubavce. Napisao je: „Jedina je istina ona o ljubavi i o stvaranju novoga svijeta; samo ljubeći možemo otkriti pravo lice Božje... Nitko nema pravo biti sretan sam, nego svi zajedno."

Sigurno oko nas ima mnogo nesretnih ljudi. Ima nesretnih i u našim obiteljima. Ima mnogo nesretnih obitelji. Što činimo da te nesretne učinimo sretnima? Uživamo u svom zdravlju, u svojoj mladosti, u svojoj situiranosti... Nije nas briga što drugi pate u svojoj bolesti, u svojoj starosti, u svom siromaštvu. Oni očekuju da im udijelimo makar koju kapljicu sreću. Oni je prose od nas.
Neka nas primjer Raoula i njegove žene Magdalene potakne da otvorimo oči za potrebe svojih bližnjih, da Bog po nama unese sreću u živote nesretnih.