Autor fra Rafo Begić u Uzori vjere na 07. prosinca 2013 Više od ovog autora  |

Dječak Nikola rastao je u švicarskom kantonu Obvalden. Tu je priroda neobično lijepa. U toj je prirodi njegova rodna kuća koja se još i danas može vidjeti. Nikola bi se penjao na uzbrdicu da bi imao pogled na široku šumovitu okolicu. Otac mu je bio zanatlija pa je i Nikola izučio taj obrt od svog oca. Kao dijete znao se često povući u samoću i moliti ili razmišljati. Sa 16 godina, po ondašnjem običaju, pozvan je u vojsku. Njegovi drugovi iz vojske izvještavali su da se Nikola povlačio u tišinu i da je nastojao neprijateljskim vojnicima što manje štetiti. Nekad bi ih čak i zaštitio.
S 29 godina Nikola se oženio lijepom Doroteom. Ženidba je bila iz iskrene ljubavi pa je Nikola svoje vjenčanje svečano proslavio.

Petero su djece Nikola i Dorotea dobili. Međutim, tokom godina Nikola se sve više mijenjao. Sve je manje jeo, po noći bi ustajao i satima molio. Nakon posla povlačio bi se u samoću da bude sam sa svojim Bogom. Njegov je ugled u politici i društvu rastao, ali on je osjećao da to nije njegov životni put. S 48 godina upao je u duboku depresiju, jer mu je neki nutarnji glas stalno ponavljao: „Ostavi sve, i ono što ti je najdraže, ženu i djecu, imanje i domovinu". I tako 16. listopada 1467. napusti Nikola svoju obitelj, tri mjeseca nakon rođenja najmlađeg djeteta. Htio je poći u inozemstvo pa hodočastiti iz jednog svetišta u drugo, ali mu Bog dade signal da ostane i stanuje u blizini svoje obitelji kod jedne kapele. Tu su mu prijatelji i susjedi podigli malu kućicu za stanovanje. Nazvao se brat Klaus. On moli i meditira, a više nikako ne jede niti pije. Ništa osim svete pričesti ne uzima u usta. Taj njegov čudni post potvrdio je pomoćni biskup iz Kostanza i poslanica koju je poslala lokalna vlast kantona Obvaldena. Glas o „živom svecu" brzo se proširio po cijeloj Europi. Sa svih strane dolaze ugledni ljudi i traže savjet od njega. Brat Klaus spriječio je građanski rat u Švicarskoj koji je bio na pomolu. Umro je 1487. Svetim je proglašen tek 1947.

Od nas se ne traži da budemo tako radikalni kao Klaus. Mi se ne trebamo odreći svojih najbližih, nego im pokažimo veću ljubav. Odrecimo se grijeha, svađe, ogovaranja, lijenosti, a više molimo i razmišljajmo. Klaus je živio 20 godina bez jela i pića. Hranio se samo svetom euharistijom. I mi se češće hranimo euharistijom da imamo život Božji u sebi.