Autor fra Rafo Begić u Uzori vjere na 12. studenog 2013 Više od ovog autora  |

Rodio se u Lyonu u bogatoj i cijenjenoj obitelji. Zvao se Henri-Antoine. Otac mu je bio industrijalac.
U svojoj dvanaestoj godini prvi put se susreo sa siromaštvom. On i otac prodavali su neku robu u jednoj djelu Lyona. Oko njih se skupi mnoštvo siromašnih, slabo odjevenih, neishranjenih. Pružaju im ruke da im nešto udjele. On bijaše vrlo zbunjen, ne zna što bi učinio za te ljude. A trebao bi. I ta ga misao ne napušta: Moram nešto učiniti za siromašne. Od svoje 12. do 19. godine stalno se borio oko toga što će postati u životu. Na koncu je otišao u franjevce-kapucine i postao redovnik. Uzeo je redovničko ime Abbe Pierre (Otac Petar). Od sad se tako zove. Nakon osam godina napušta kapucine i postaje biskupijski svećenik.

Tijekom Drugoga svjetskog rata posvetio se oslobađanju Židova od nacista. Zbog toga je dva puta bio uhapšen. U ratu je upoznao strahote rata. Nakon rata posvetio se politici kako bi ljudima mogao pomoći. Sve do 1951. bio je član francuskog parlamenta.
Godine 1949. osniva zajednicu Emaus. Podiže domove za beskućnike i progonjene. To je obično činio na periferijama gradova gdje su gradilišta bila jeftinija. Prvi stanovnik njegova Emausa bio je neki Georges. Taj je u žestokoj svađi ubio vlastitog oca. Nakon izdržanog zatvora, došao je kući. Ali ga je savjest strašno pekla pa se htio ubiti. Abbe Pierre išao je k njemu i nagovarao ga da to ne čini. Primio ga je u svoj Emaus te mu je bio od velike pomoći. Emausi su postali veoma popularni te ih danas ima 125 u 80 zemalja. Beskućnici sa svih strana tražili su u njima utočište. Abbe Pierre kasnije je osnovao i društvo „Ispružene ruke". Ta njegova organizacija borila se protiv gladi u svijetu. Povezao se s UNESCO-om i FAO-om. „Ispružene ruke" spasile su bezbrojne gladne po svijetu. U svijetu je bilo 600 centara "Ispruženih ruku". Najviše u Vijetnamu, Kambodži, Bangladešu, Burundiju, Sarajevu...
Abbe Pierre napominjao je kako je prva kršćanska zajednica
imala sve zajedničko pa nitko nije oskudijevao. Tako treba biti uređen i današnji svijet pa nitko neće oskudijevati. Isto je tako napominjao za rad u ljudskom društvu. Rad treba omogućiti svim ljudima pa će svi ljudi imati kruha za svoje obitelji.
Francuska je svake godine birala „osobu godine". Mnogo godina to je uvijek iznova bio Abbe Pierre. Umro je 2007. u Parizu.
I danas je mnogo ispruženih ruku koje traže komad kruha po kantama za smeće, gdje se bacaju tone pretekle hrane. Svi tamo bacamo, a mnogi su ispružili i k nama svoje ruke s riječima: Smiluj mi se!