Autor Framaš u Framaška razmišljanja na 09. svibnja 2012 Više od ovog autora  |

Kako pogledati natrag i pomisliti da je sve u redu? Kako kada ne želim priznati ni prihvatiti sebe i svoju prošlost? Kako ići u život iz dana u dan nezadovoljan sobom i svojim postignućima? Možda duboko u sebi i mislim da sam dobra osoba, ali ne želim si to priznati jer neki događaji govore suprotno.

Grješan sam i to mi nije uvijek lako prihvatiti. Rekli su mi: ″Ne možeš biti savršen.″ Crkva kaže: ″Svi smo pozvani na svetost.″ Teško je tako živjeti, težiti nečem većem, a svaki put kada mi se čini da ću to ugrabiti, da ću ugrabiti to nešto veće za čim tragam, onda mi sve isklizne iz ruke i počnem padati, ali otkrijem da me Gospodin drži. Uza svu bol koju mu nekad čak i svjesno nanosim, On me uspijeva držati. Osjećam Ga. Koliko god slabašan bio taj osjećaj, koliko god se udaljavao od Njega, ipak Ga osjećam. Koliko Mu god malo pružao svoje ljubavi, ja znam da On meni daje što više može. I to me i drži živim. I znam da me Gospodin uvijek čuva. Često padnem pod svojim teretom, ali odmah ustanem prisjećajući se da je i Gospodin pao pod križem te ustao iako je znao što Ga čeka. Patnja, bol i smrt teret su svakog križa, ali protiv njih se treba boriti, boriti se zajedno s Gospodinom. Trebamo od Njega tražiti pomoć kao što je tražimo i od naših dragih osoba jer nitko nas ne voli više i nitko nam nije bliži od Njega. To je ponekad teško jer se osjećamo nedostojnima, ja se osjećam nedostojnim, ali nisam bio dostojan ni dara života.

″Moj me Otac daruje, rasipa svijet za mene jer ljubi me. I nikad ne ću prestati od Njega ljubav tražiti. Želim živjeti.″ Stihovi iz pjesme sve sami govore. Radujmo se u Gospodinu i trudimo se živjeti po Njegovu primjeru. Onakav sam kakav jesam i moja prošlost me takvim učinila i takvog me Gospodin voli. Trebam ustajati iz dana u dan bez obzira na padove jer ipak nije poraz pasti. Poraz je ostati ležati.

Framaš