Djeca su savršen primjer kako se vjernici mogu, odnosno trebaju pouzdati u zagovor naše majke Marije.

Pripremam ručak kao i svaki dan. Sedmeročlana obitelj zahtijeva dosta kuhanja, pospremanja i drugih kućanskih obaveza, ali, po Božjem daru, guštam u tome. Mala Ivana (5 godina) uvijek nešto zapitkuje i komentira o kućanskim poslovima. Dosta toga oponaša i želi kad odraste, kako ona to kaže, biti žena. Kako često idemo na sv. misu i molimo u obitelji, tako je puna pitanja i o Bogu. Dok čistim krumpire i mislim što iduće trebam napraviti, nastojim slušati o čemu govori i odgovoriti na njezina pitanja. Zanimljivo je kako djeca razmišljaju i kako doživljavaju Boga.

„Mama, kako ću Bogu reći da ga volim i kako me on čuje?"

 

Na trenutak sam zastala i promislila što ću joj odgovoriti jer smatram da joj kao majka trebam što bolje približiti sliku o Bogu. Želim da se na Boga oslanja cijeloga svog života i da u zajedništvu s njim pronađe sve što joj je potrebno u ovoj suznoj dolini. Rekla sam joj:

„Zovni Boga da dođe u tvoje srce, on voli kad ga pozoveš i kad govoriš da ga voliš."

„Ali, mama, kako ću?"

„Pa, zatvori oči i reci: 'Dođi u moje srce!' i on će doći."

„Mama, zovni ga ti!"

„Ivana, Bog želi da ga ti pozoveš."

„Ali, mama, ja to ništa ne razumijem, zato ga ti zovni."

„Dobro", glasno sam rekla, „Bogo, dođi u Ivanino srce!"

Rekla sam joj da je Bog sad u njezinom srcu.

„Čuvaj ga!", zaključila sam naš razgovor o Bogu.

Nakon nekoliko dana čujem kako ona i brat joj Marko (7 godina) razgovaraju o Bogu. Ona mu objašnjava kako je Bogo u srcu i kako, kad je on tu, ne smiješ brzo trčati.

Razmišljam kako je divan način na koji želi čuvati Boga u svom srcu. Zar nije ovo savršen primjer djeteta koje se pouzdaje u majčin zagovor i vjeruje u Božju prisutnost u svom srcu? Od tada je često čujem kako, dok se igra, govori: „Bogo, dođi u moje srce!"

„Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko." (Mt 18, 3)

 

Lidija Tolić, FSR