Autor fra Josip Sušić u Homilije na 11. rujna 2016 Više od ovog autora  |

U današnjem evanđelju čuli smo tri priče koje Isus priča farizejima i carinicima: o izgubljenoj ovci, o izgubljenoj drahmi i o izgubljenom sinu ili, kako se još naziva, o milosrdnom ocu.
Radost zbog pronalaska izgubljene ovce govori nam kolika je velika Božja ljubav prema nama onda kada mi, njegova djeca, odlutamo od Njega, od samih sebe, od svojih bližnjih i svega onoga što je ispravno i dobro. I sigurno znamo iz vlastitog života koliko nam se puta to dogodi. Zaboravimo Boga, izgubimo se stvarima ovoga svijeta, bližnje povrijedimo... Pastir – Bog ostavlja ostale ovce i ide u potragu za izgubljenom. Koliko god mi odlutali, koliko se god izgubili, Bog ne odustaje od nas, nego nas traži.

Priča o izgubljenoj drahmi može nam pomoći onda kad shvatimo da smo u svom životu izgubili Boga svojim grijesima, svojim lošim načinom života, utjecajem ovoga svijeta. Jer kada ostanemo bez Boga, ostali smo bez svega, a kada to shvatimo, idemo u potragu za njim. Sve raščistimo i dajemo se u potragu. Odemo na ispovijed, odbacimo grijehe od sebe i onda lakše opet pronađemo Onoga za kojim ćemo ići. Tada radost bude velika, neopisiva i beskrajna.
Treću priču čuli smo mnogo puta i o njoj uvijek možemo razmišljati. Govori nam o Božjoj ljubavi, milosrđu i velikodušnosti. Zasigurno se možemo prepoznati o oba sina. I mi poput mlađeg sina ponekad pogriješimo i svojevoljno se udaljimo i od Boga i od čovjeka, protratimo i novac i vrijeme i ostale talente te ostanemo bez ičega. A kad čovjek ostane bez ičega, na koncu mu ostaje samo Bog. I dobro je toga biti svjestan. Dobro je doći k sebi, ustati (ispovjediti se) i doći k svome Ocu, priznati i pokajati se za učinjene grijehe.

Sigurno smo ponekad i kao stariji sin. Nije nam drago kad vidimo nekoga tko nije držao ni do vjere ni do Crkve ni do ičega. Ali je došao k sebi i obratio se sa svoga zla puta. Nije nam drago kad vidimo da je netko bolji, iskreniji, da mu sve ide od ruke. Onda smo kao stariji sin jer se ne radujemo i Bogu ne zahvaljujemo na onom koji je bio mrtav i oživje, bio izgubljen i nađe se.
Mislim da nam nije teško izvući poruku iz ove današnje Božje riječi. Poruka je da budemo Božji, odnosno da ne izgubimo Boga iz svog života, da Ga tražimo i radujemo se kad Ga naš bližnji pronađe i vrati se k Njemu.
Potaknuti današnjom riječi Božjom zahvaljujmo Bogu milosrđa, radujmo se što je uvijek uz nas, što nas traži ako odlutamo i što nam se raduje kad mu se vratimo. Amen.