Ne gordi se moje srce
- Detalji
- Kategorija: Homilije
- Datum: Nedjelja, 28. kolovoza 2016.
|
Današnja riječ Božja upućuje nas da razmišljamo o jednoj kreposti, a to je poniznost. Poniznost je krepost koja u današnje vrijeme kao da postaje nedostižna. U ovom svijetu punom lažnih uznesenjaka teško je i zapaziti one malene, ponizne duše koje čine svijet u kojem živimo ljepšim, boljim i ugodnijim. Ali, hvala Bogu, postoje.
Poniznost je vrlina koja čovjeka usmjerava prema Bogu. Ponizna se osoba ogleda u Bogu i u njemu promatra i vrednuje samu sebe. Znamo iz vlastitog iskustva, ako smo iskreni, da se svi volimo prikazati u što boljem svjetlu i izabrati uvijek što bolje mjesto da budemo prvi, u centru događanja. Sigurno pak poznajemo barem jednu osobu koja je ponizna i nenametljiva, tiha i uvijek po strani na posljednjem mjestu.
Poniznost je krepost koja nam pokazuje put ka svetosti na koju smo kao vjernici pozvani. Bez poniznosti ne možemo se diviti niti vjerovati u Božju stvaralačku snagu kojom je stvorio ovaj svijet i kao vrhunac čovjeka na svoju sliku. U poniznosti je snaga kojom možemo ovaj svijet učiniti ljepšim, boljim i pravednijim.
Poniznost nas pokreće da sebe vidimo uistinu onakvima kakvi jesmo, a druge poštujemo i prihvaćamo sa svim njihovim manama i vrlinama.
Potaknuti današnjom Božjom riječju molimo Gospodina da nas obdari ovom krepošću, tako važnom za naš vjernički život.
I na kraju navodim riječi 131. psalma kao našu molitvu za ovu krepost:
Gospodine, ne gordi se moje srce niti se oči uznose. Ne idem za stvarima velikim ni za čudima što su iznad mene. Ne, ja sam se smirio i upokojio dušu svoju; kao dojenče na grudima majke, kao dojenče duša je moja u meni. U Gospodina se, Izraele, uzdaj odsada dovijeka.
