Autor fra Kristian Stipanović u Homilije na 14. lipnja 2015 Više od ovog autora  |

"Bog se... može vidjeti onakav kakav jest samo onda kad on sam svoju Otajstvenost otvori neposrednom promatranju čovjeka i kad mu za to dade sposobnost. To promatranje Boga u nebeskoj slavi Crkva naziva 'blaženim gledanjem'." (KKC, 1028)

Sv. Pavao veli nam u današnjem drugom čitanju da "u vjeri hodimo, ne u gledanju". Blaženo gledanje Boga u nebu cilj je i plod ovozemaljskog hoda u vjeri. No, ako primijenimo na to Isusove prispodobe o sjemenu iz današnjeg evanđelja, onda slijedi da već sada možemo gledati Boga. Doduše, ne u slavi, nego u otajstvu. Naime, kao što je u sjemenu na neki način već prisutna cijela biljka, kao primjerice stablo gorušice, tako je i u našem zemaljskom životu već dijelom prisutno nebesko uživanje Boga.

Zbilja, Gospodin je uvijek s nama, samo ga trebamo prepoznati očima vjere: u stvorenom svijetu prepoznati njegovu svemoćnu dobrotu i mudrost, u sakramentima primiti njegovo spasiteljsko samodarivanje, u bratu čovjeku - osobito potrebitom - iskazati mu ljubav.

Gledajmo vjerom i prepoznajmo Boga u svom životu da ga jednom u nebu možemo, po njegovoj milosti, gledati "oči u oči".