Autor fra Kristian Stipanović u Homilije na 11. prosinca 2011 Više od ovog autora  |

Treća nedjelja došašća zove se Gaudete - Radujte se. Zove se tako po početnim riječima ulazne pjesme koja stoji u Misalu, a te su riječi uzete iz Poslanice Filipljanima: „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu!" (Fil 4, 4-5)

Kršćanin bi, dakle, trebao biti radostan. Trajno radostan. Radost bi trebala biti trajno kršćaninovo stanje, ne samo povremeno, ponekad, kad sve ide po planu ili željama, nego uvijek. Da, radost bi trebala biti naše trajno stanje. No, je li to uistinu tako?

Prije nekoliko dana slavili smo Marijino bezgrešno začeće. Evanđelje na tu svetkovinu govori o pohodu anđela Gabrijela Mariji, odnosno navještaju rođenja Sina Božjega. Anđelov pozdrav Mariji redovito prevodimo sa Zdravo. No, doslovni je prijevod Raduj se. To nam govori da istinska radost u biblijskom shvaćanju dolazi od Boga. Bog je, dakle, izvor radosti. To nam ustvari govori i sv. Pavao u ulaznoj pjesmi: Gospodin je blizu! Bog nije dalek i nezainteresiran, Bog nije nedohvatljiv i nepristupačan. Bog je blizu, On sa mnom! I to uvijek. Zato smo pozvani na radost. I zato ne možemo ne biti radosni.

Pitanje radosti zapravo je pitanje vjere. Ako vjerujem u Boga kakvog nam je Isus objavio, onda ne mogu biti ni žalostan, ni depresivan, ni očajan, ni izgubljen. Jer ako vjerujem u Krista, onda vjerujem da je Bog uvijek sa mnom, da me ljubi i prihvaća takvog kakav jesam, da mi uvijek pruža ruku, nudi svoje zajedništvo, svoju milost. Zar to nije razlog za radost? Istinsku, duboku, trajnu radost? Uvjeren sam da je tako. Zato se, brate i sestro, radujmo u Gospodinu uvijek jer On je blizu!

fra Kristian Stipanović