Poštovana braćo svećenici,
redovnici i redovnice,
dragi Kristovi vjernici
i svi ljudi dobre volje!
1. Poštovana braćo i sestre, slavimo radostan i tako drag događaj Božića: Bog, iz ljubavi prema nama u Betlehemskom Djetetu posta čovjekom! Svaka ljudska iskrena ljubav teži za jedinstvom s ljubljenom osobom, živi za nju i s njom. Bog koji je izvor i punina ljubavi to ostvaruje na božanski način: U Djetetu Isusu i sam postade onim koga ljubi – čovjekom!
Evanđelja nas u svoj skrovitoj jednostavnosti izvješćuju o rođenju Spasitelja ljudskog roda od Djevice Marije: “I porodi Sina svoga, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu” (Lk 2,7). Marija je majčinskom nježnošću, vedra lica i radosna srca povojima svoje ljubavi na grudima grijala Bogočovjeka. A zatim je svoga Sina povila povojima zahvalnosti i udivljenja i postavila u jasle.
2. Poput Majke Marije, njezine majčinske ljubavi i vjerničke zahvalnosti, i duša hrvatskog naroda, s tolikim narodima svijeta, pjeva Božiću rođenom „od Djevice Marije“ i raduje se „sa svetom Djevom Marijom“. I mi smo s udivljenjem i zahvalnošću prihvatili Betlehemsko Dijete, primili ga u povoje nade, pomirenja, ljubavi, pobožnosti, u povoje molitve raspjevanog Božića, satkane od iskrenih stihova i radosne melodije. Svoga Spasitelja primili smo u otvorene prostore kulture i tradicije, i zaogrnuli u najljepše izričaje uma i srca svoje vjere i života. Pred otajstvom Božića u našoj darovanosti i iskrenoj skrušenosti, progovaramo emotivnom racionalnošću i racionalnom emotivnošću: „Za tu ljubav, milo Dijete, što da tebi damo mi: Srdašca ti naših evo, o Isuse, primi ih.“