Poštovana braćo svećenici,
redovnici i redovnice,
dragi Kristovi vjernici
i svi ljudi dobre volje!
1. Poštovana braćo i sestre, slavimo radostan i tako drag događaj Božića: Bog, iz ljubavi prema nama u Betlehemskom Djetetu posta čovjekom! Svaka ljudska iskrena ljubav teži za jedinstvom s ljubljenom osobom, živi za nju i s njom. Bog koji je izvor i punina ljubavi to ostvaruje na božanski način: U Djetetu Isusu i sam postade onim koga ljubi – čovjekom!
Evanđelja nas u svoj skrovitoj jednostavnosti izvješćuju o rođenju Spasitelja ljudskog roda od Djevice Marije: “I porodi Sina svoga, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu” (Lk 2,7). Marija je majčinskom nježnošću, vedra lica i radosna srca povojima svoje ljubavi na grudima grijala Bogočovjeka. A zatim je svoga Sina povila povojima zahvalnosti i udivljenja i postavila u jasle.
2. Poput Majke Marije, njezine majčinske ljubavi i vjerničke zahvalnosti, i duša hrvatskog naroda, s tolikim narodima svijeta, pjeva Božiću rođenom „od Djevice Marije“ i raduje se „sa svetom Djevom Marijom“. I mi smo s udivljenjem i zahvalnošću prihvatili Betlehemsko Dijete, primili ga u povoje nade, pomirenja, ljubavi, pobožnosti, u povoje molitve raspjevanog Božića, satkane od iskrenih stihova i radosne melodije. Svoga Spasitelja primili smo u otvorene prostore kulture i tradicije, i zaogrnuli u najljepše izričaje uma i srca svoje vjere i života. Pred otajstvom Božića u našoj darovanosti i iskrenoj skrušenosti, progovaramo emotivnom racionalnošću i racionalnom emotivnošću: „Za tu ljubav, milo Dijete, što da tebi damo mi: Srdašca ti naših evo, o Isuse, primi ih.“
3.Braćo i sestre, naš Betlehem prekriva tama duhovne i moralne krize, koja je uzrok tolikim drugim krizama što nas pogađaju kao pojedince, obitelj i društvo. Kriza ljudskosti urušava nas ne samo gospodarski, nego duhovno i vrijednosno do te mjere da su nam poremećeni temeljni pogledi na čovjeka i odnose u društvu. Umjesto da povijamo i liječimo, mi otvaramo stare rane i zadajemo nove. Navikavamo se i ne primjećujemo da je naš egoizam i protiv drugih i protiv nas samih. Sebičnost doista zavarava, obmanjuje, stvara podjele i ranjava. Protivi se prirodi i logici, Bogu i bližnjemu. Ne rađamo se sami od sebe, niti možemo živjeti bez drugih. Tehnički i tržišno daljine se smanjuju, a bližnji nam postaje sve periferniji i udaljeniji. Protok informacija raste, komunikacijske mreže se šire, a gubi se iskreni razgovor i ljudski susret. Egoizam se opravdava slobodom i autonomijom, i traži ozakonjenje svojih želja. Sebičnost u svim svojim oblicima priječi naš povijesni rast i izgradnju humanog društva. Bez drugoga nema ni nas. Bližnji je bitan za moj život i moju sreću, koja se rađa samo iz odgovornosti i zauzetosti za druge.
4.Zato, ljubav Božja, „Sin Boga Oca i Bog sam, s neba na zemlju siđe k nam“, tako pjevamo Betlehemskom Djetetu. K nama dođe! S kojom porukom? Da smo u Kristu svi sinovi i kćeri Božji, a međusobno braća i sestre. Kamo i kuda nas želi povesti? Do Boga, putem čovjeka! „Želiš li iskazati počast Tijelu Kristovu? Ne prezri ga u Njegovim udovima, to jest u siromašnima koji nemaju povoja-odjeće da se zaogrnu“ (sv. Ivan Zlatousti). Boga koji nam posta blizak i naš bližnji, ne susrećemo stvaarno u virtualnosti pjesme, čestitanja, emocija, nego u stvarnosti našega života. Prepoznajemo ga u zaštiti svakog života, ne samo začetih i djece, nego i svih odraslih, osobito onih koji žive u neljudskim okolnostima. Susrećemo ga u svima njima koji su zahvaćeni materijalnim siromaštvom, obezvrijeđeni otpuštanjem i gubitkom radnoga mjesta, mladima koji uzaludno traže posao, u tolikim obiteljima bez potrebnog stambenog prostora i s malim primanjima, u svima prevarenim i poniženim, razočaranim i emotivno ranjenima. Sam Bog je prisutan i dijeli roditeljsku brigu zbog neuspjeha u odgoju svoje djece. Suosjeća sa svima onima koji se teško nose sa svojim moralnim slabostima, kao i s tolikim bolesnima i osamljenima. To je današnji Betlehem u kojem se rađa Emanuel, Bog-s-Nama.
5. Betlehemsko Dijete naša je velika radost, trajna prisutnost, ohrabrenje i izvor nade, jer nas pohađa u siromaštvu štale dijeleći s nama periferiju društva i naše rane. U njegovu rođenju svoju radost prepoznaju svi ljudi, a osobito oni koji ljudski gledano nemaju razloga za veselje. Božić, tako radostan i toliko bogat, ne ovisi o bogatom ili siromašnom obiteljskom stolu. U svima ugroženima Emanuel, Bog-s-Nama, potrebit je povoja života, ljudskih odnosa, solidarnosti, pomoći, pažnje, ljubavi. U svjetlu Božića, i siromaštvo i sve oblike ugroženosti čovjeka, ne vidimo samo kao socijalnu i društvenu kategoriju, nego kao božansku i ljudsku istinu. On sam reče: „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25, 40).
6. No, nije u pitanju tek materijalno siromaštvo jer čovjek, koji živi od kruha, ne živi samo za kruh. Današnji mentalitet svojom pohlepom i požudom, uz socijalne razlike i podjele, isto tako ponižava naš um i ranjava srce čovjeka. Stoga, potrebne su nam i moralno-duhovne vrijednosti koje hrane život i brane dostojanstvo svake osobe, kao i temeljne vrjednote zajednice i zajedništva, braka i obitelji. Nije li vrijeme da se u domu svoje ljudskosti i u društvenoj sredini otvorimo poruci i istini Betlehemskog Djeteta, Boga koji čovjekom posta.
7. Kršćanski Božić daruje radost i bogatstvo, vraća Krista Božiću. Božić je bogat ne po kupovnoj moći stvari, već po Bogu koji iz ljubavi prema nama čovjekom posta. Božić stvari je nestvaran, virtualan, prazan i prolazan. To je razina religiozne, pasivne i površne vjere koja nije svjedočki prisutna i djelatna u stvarnosti. Ona ne susreće Emanuela, Boga-s-Nama, već je okrenuta i zatvorena u prošlost. Darovani kršćanski Božić, Božji Božić, radosni je događaj koji nas zahvaća i po djelotvornoj ljubavi čini prisutnim svjedocima Betlehemskog Djeteta u svakodnevnom životu. U duhu kršćanskog Božića poziva nas papa Franjo da odvažnije pođemo ususret čovjeku na sve široj i prostranijoj periferiji, te potaknuti Božjim čovjekoljubljem i milosrđem, zauzetom ljudskošću i vjerom svjedočimo svoje bogoljublje i čovjekoljublje.
8. Sin Božji od vijeka došao je k nama u Isusu Kristu i prišao nam je u liku djeteta. Dok slavimo Njegovo rođenje, On nas želi uključiti u događaj spasenja: da svi mi po vjeri postanemo sinovi i kćeri nebeskog Oca a međusobno braća i sestre. A da bi se u nama dogodio Božić i da bismo postali dionici toga velikog dara i novoga dostojanstva, otvorimo svoja srca Božanskom Djetetu da preobrazi iznutra naše živote snagom svoje ljubavi, da svojim svjetlom obasja sve ljudske tame i obdari nas svojim mirom.
Ako se Betlehemsko dijete, koje je mjera i kriterij pravog čovještva, ne rodi u nama i ako nas ne zahvaća Njegova istina i ljubav, onda ćemo kao pojedinci i kao društvo ostati zapleteni u svojim sebičnostima, nesposobni izgrađivati život i donositi prave plodove. Zato se radosno otvorimo Božjem daru i dopustimo da mi i sva naša stvarnost postanemo topli i životni povoji Betlehemskom Djetetu, danas u svojim bližnjima s kojima se On poistovjećuje.
9. Pođimo, brate i sestro, poput pastira u Betlehem! Iskreno se svojim umom i srcem poklonimo božanskom Djetetu! Primimo ga u dom svoje ljudskosti i nježnom ljubavlju povijmo Njega u potrebnima, povojima zaštite života i obrane ljudskog dostojanstva. Neka ti povoji budu satkani od niti novih odnosa širokih društvenih polja: gospodarstva, politike, zakonodavstva, kulture, obrazovanja, odgoja, znanosti i zdravstva. Radost i mir Božića neka bude u vašim srcima, obitelji, domu i našoj Domovini.
Želim vam svima sretan Božić, i s Božićem blagoslovljenu novu 2014. godinu!
Vaš brat i nadbiskup, Marin Barišić