Autor fra Kristian Stipanović u Homilije na 12. kolovoza 2012 Više od ovog autora  |

Ljeto je za mnoge ljude razdoblje u kojem će ostvariti pravo na godišnji odmor. Oni koji to sebi mogu priuštiti nastojat će godišnji odmor provesti u nekom turističkom odredištu, na moru ili u planinama, svakako izvan svog prebivališta. Drugi će se pak snalaziti na razne načine kako bi sebi i svojoj obitelji omogućili poneki odlazak na more ili nešto tome slično. U svakom slučaju, čovjeku je potreban odmor i treba ga iskoristiti. No, kakav odmor?

U Prvoj poslanici Solunjanima sv. Pavao govori da je čovjek duh, duša i tijelo (1 Sol 5,23), a s time će se, vjerujem, složiti većina ljudi. Ako je čovjek takav, onda svaka njegova dimenzija treba biti dionik odmora. Odmor treba i duhu i duši i tijelu. Nažalost, čini mi se da odmor mnogi ljudi pa tako i mnogi kršćani posvećuju samo tijelu, eventualno duši, a duh zanemare. Je li tako i s nama?

U današnjem prvom čitanju iz Prve knjige o kraljevima pred nama je osoba proroka Ilije. Ilija je umoran od života i želi umrijeti. No, Bog ima drugi plan s njime jer Ilijina misija još nije gotova. Zato ga po svojem anđelu krijepi za dug put na Horeb i to pečenim kruhom i vrčem vode. Obična hrana, ali okrjepljujuća.

Volio bih da nam ovaj događaj iz života proroka Ilije bude primjer i poticaj na istinski odmor i okrepu. Ilija je slika vjernika koji se na euharistiji krijepi Božjom riječju i tijelom da bi mogao nastaviti svoje vjerničko životno putovanje. A upravo o euharistiji govori današnje evanđelje. Isus se predstavlja kao kruh života, kruh koji silazi s neba - za nas, za našu okrepu, za naš odmor, za naš cjeloviti odmor!

Zar se ne događa da mnogi kršćani tijekom godišnjeg odmora zanemare svoj duhovni život, posebno nedjeljnu svetu misu? To nije odmor, barem ne cjeloviti odmor. Zapravo, takav je odmor prividni odmor, lažna tjelesna i psihička okrepa što čovjeka niti odmara niti okrjepljuje. Bez Krista, kruha života, nema života pa stoga bez njega nema ni istinskog odmora! Samo onaj koji se hrani Božjom riječju i prima Kristovo tijelo, samo se taj čovjek istinski odmara i krijepi za daljnji život. A takva nam je okrepa potrebna svaki tjedan, tijekom cijele godine.

Uživajmo na Kristovoj gozbi i dopustimo da nas, izmorene i opterećene svakodnevnim brigama i teškoćama života, odmori i okrijepi Kruh koji s neba silazi. Naoko obična hrana, ali jedina hrana koja je za cjeloviti odmor i, što je najvažnije, za život vječni. Amen!