Autor fra Kristian Stipanović u Homilije na 29. srpnja 2012 Više od ovog autora  |

Kad sam bio dijete, roditelji su me naučili da ne bacam hranu jer je to grijeh. Grijeh ponajprije zato jer je hrana Božji dar i uvreda je Bogu bacati njegove darove. Grijeh i zato što mnogi ljudi nemaju potrebnu hranu (ne zbog Boga, nego zbog drugih ljudi koji izrabljuju njih i njihove zemlje) pa je bacanje hrane svojevrsna oholost, odnosno bahatost pred onima koji nemaju. Naravno, ako se hrana pokvari, onda je treba baciti. Tada, naime, to više nije hrana, nego štetna tvar.

U današnjem evanđelju, nakon što je čudesno nahranio mnoštvo, Isus govori svojim učenicima: „Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!" Kad Bog daje, uvijek daje u izobilju. Isus ipak ne želi da se višak hrane baci, ne želi da išta od toga propadne. Zastanimo danas na ovoj rečenici i promotrimo svoj život u njezinu svjetlu.

Čini mi se da je čovjek današnjice izgubio osjećaj za mjeru. Mnogo je toga što je višak, što pretječe, preostaje. Koliko odjeće kupimo, a da nam zapravo i nije potrebna? Koliko stvari uzmemo, a da ih nikad ne upotrijebimo? Neka nas stoga ove Isusove riječi najprije potaknu da se vježbamo u kreposti umjerenosti, odnosno da ne bude suvišnih i nepotrebnih stvari u našem životu.

S druge strane, nemoguće je izbjeći ovakve situacije. Isus nije umnožio kruhove točno na broj, tako da ništa ne pretekne. I nama se stoga dogodi ovakva situacija, primjerice kad pripremamo ručak za goste. Bilo bi dobro da s viškom postupamo po Isusovim riječima: Skupi da ništa ne propadne! Nažalost, čini mi se da često olako bacimo hranu i štošta toga što bi moglo biti nama ili našim bližnjima na korist.

Na kraju, volio bih da promislimo koliko toga u našem životu stvarno propadne: koliko vremena protraćeno; koliko riječi uzalud izgovoreno; koliko naših sposobnosti neiskorišteno...? Isus nas uči i potiče da ništa u našem životu ne bi smjelo propasti. Sve treba upotrijebiti za dobro nas i naših bližnjih. Tako će se Bog, darivatelj svakog dobra, proslaviti u našem životu i jednom nas po našoj smrti obdariti najvećim dobrom - životom vječnim.

Neka stoga u našem životu ništa ne propadne! Amen!