Autor fra Kristian Stipanović u Homilije na 04. ožujka 2012 Više od ovog autora  |

Brda, gore i planine u svim religijskim tradicijama spadaju u povlaštena mjesta jer se na povišenim mjestima čovjek osjeća bliže božanskome. Nerijetko se na takvim mjestima božanstvo objavljuje čovjeku vjerniku, tako da ih on smatra svetim prostorom.

Tako je i u židovsko-kršćanskoj tradiciji. Mnoga su važna brda (gore) u Svetom pismu, a današnja čitanja pred nas stavljaju dva takva brda: u prvom čitanju brdo u pokrajini Moriji, a u evanđelju brdo (gora) Tabor. Prvo se brdo spominje u kontekstu Abrahamove kušnje - Bog ga poziva da žrtvuje svoga sina Izaka, a drugo u kontekstu Isusova preobraženja pred trojicom odabranih učenika.

Prvo se brdo ne spominje samo zbog Abrahamove kušnje. Naime, čitanje završava rečenicom koja počinje ovim riječima: „Budući da si poslušao glas moj...". Stoga možemo slobodno kazati da se to brdo spominje zbog Abrahamove poslušnosti Bogu, zbog vršenja Božje riječi. Abraham sluša što mu Bog govori i provodi Božje riječi u djelo.

Središnji pak dio današnjeg evanđelja Očeve su riječi koje se čuju iz oblaka: „Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!" Otac te riječi upućuje učenicima na gori - Petru, Jakovu i Ivanu, odnosno svim Isusovim učenicima, pa tako i nama. Sina trebamo slušati, kao što je Abraham slušao glas Gospodnji.

Bog od Abrahama ne traži sitnicu. Kuša ga i to teško, najteže što je mogao: žrtvovati sina. Premda su mu te riječi vjerojatno bile apsurdne, teške, neshvatljive, Abraham sluša. Vjeruje Bogu koji je sklopio s njime savez i obećao mu potomstvo.

Isus Krist od nas ne traži sitnice. Traži sve: traži da se odrečemo samih sebe, da uzmemo križ i idemo za njim; da izgubimo svoj život poradi njega i Evanđelja... Isus nijednom učeniku nije obećao brda i doline na ovome svijetu, naprotiv, obećao je križ, patnju, osudu i mržnju od strane drugih ljudi, pa čak od onih najbližih. Međutim, obećao je i život vječni onima koji ustraju do kraja, a to je zbilja ono najvažnije, najpotrebnije.

Korizma je kao odlazak na brdo, na goru u osamu s Isusom. To brdo jesu naša molitva, čitanje Božje riječi, post, slavlje sakramenata. U svim tim vjerničkim djelima valja osluškivati Isusov glas, njegov nauk, zapovijedi. Sve ono što čujemo na brdu, to trebamo živjeti u dolini svakodnevnog života: u obitelji, na poslu, u prometu, na javnim mjestima...

Brdo i dolina - jedno bez drugog ne mogu. Bez brda osame s Isusom, moja će dolina biti suha, neplodna, prazna. Bez života u dolini boravak na brdu nema smisla, ma koliko nam lijepo bilo na brdu, kao Petru i ostalim učenicima.

Uziđimo danas i svaki dan svoga života na brdo s Isusom da bismo poučeni njegovom božanskom riječi sišli s njime u dolinu svoga života i živjeli dosljedno, hrabro i ustrajno svoju vjeru, poput Abrahama, praoca naše vjere.