Autor fra Kristian Stipanović u Homilije na 05. veljače 2012 Više od ovog autora  |

Knjiga o Jobu spada u starozavjetnu mudrosnu literaturu. U njoj se na početku ukratko opisuje stradanje Joba, a u većem dijelu u pjesničkom obliku postavlja se pitanje o patnji pravednika. Tadašnje vjerničko mišljenje razlog svakoj patnji vidjelo je u čovjekovu grijehu. No, Job je pravednik koji nije sagriješio - odakle onda njegova patnja?

 Knjiga o Jobu vrlo je aktualna jer postavlja pitanja koja postavljaju vjernici svih vremena: zašto patnja, koji je njezin smisao? Ako uz to povežemo i današnji odlomak evanđelja, pitanje se postavlja još snažnije. Naime, evanđelist Marko izričito spominje da je Isus u Kafarnaumu ozdravio mnoge bolesnike koji bolovahu od raznih bolesti i mnoge je zloduhe izagnao. Zašto to ne čini i danas? Zašto danas, među nama, ne učini ista znamenja, zašto ne prekine patnju tolikih pravednika?

Ako pažljivo čitamo današnje evanđelje, onda ćemo uočiti da na kraju evanđelja, na samotnom mjestu gdje je molio, kad su mu došli učenici i rekli mu da ga svi traže, Isus kaže: „Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao." Isus, dakle, jasno kaže da nije došao liječiti ljude ni izganjati zloduhe, nego propovijedati, odnosno naviještati Kraljevstvo Božje, pokazati kako čovjek može biti dionik toga Kraljevstva. Sva Isusova čudesa služe njegovu navještaju. Ona su znak Kraljevstva, a ujedno i znak njegova božanstva. Cilj utjelovljenja Sina Božjega nije bio izliječiti bolesnike, nije bio osloboditi čovjeka patnje na zemlji, nego spasiti čovjeka, tj. pokazati čovjeku put do zajedništva s Bogom i voditi ga tim putem. Zapravo, na liniji evanđelja možemo slobodno reći da su sva Isusova čuda manje vrijedna od spasenja čovjeka, od toga da čovjek postigne vječni život („Što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?" - Lk 9,25). Spasenje je najveće čudo koje Bog želi ostvariti i u našem životu!

Vjerujem da svatko od nas u trenutcima patnje, nevolje i problema moli Boga za pomoć. U opasnosti smo shvatiti tu pomoć samo kao rješenje svoje trenutne situacije, primjerice ozdravljenje od bolesti. Krist nam nudi istinsku pomoć - on nas želi učiniti dionicima Kraljevstva Božjega, i onda kad smo bolesni, i onda kad doživljavamo nepravdu ili neuspjehe na bilo kojem polju života. Zato prihvatimo svim svojim bićem riječi današnjeg psalma: „Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj". Vjerujući u Boga, u njegovu svemoć i mudrost, u njegovo vodstvo, tražimo od njega svaki dan čvrstu vjeru da prihvatimo njegove riječi i po njima živimo kako bismo i ovdje i u vječnosti bili dionici Kraljevstva Božjega. Naime, zato je Sin Božji došao na zemlju.