PRIPREMA ZA SHKM: „Nisam dostojan da uđeš pod krov moj" (Lk 7, 1-10)

• MOLITVA (Kristina Blažević)
• UVOD (Ana Medvidović i Anamarija Mustapić)
• RAD PO SKUPINAMA
• PLENUM
• MOLITVA (Josip Karoglan)

 

RADNI MATERIJAL:

UVOD

Šapat

- Kako je jednostavno roditi se kao čovjek - pomisli Bog - roditi se kao što se već rađaju oni koji nemaju mnogo, osim sebe i onih koji ih vole, ako se uopće može imati više od toga.

- Kako je mučno roditi se kao čovjek - pomisli čovjek. - Ni pitali te nisu hoćeš li, a sada traže i više, traže i tebe. Dok ništa ne pitaš, svi su ti blizu. Od prvih pitanja toliki odlaze. Ostaje li itko?

- Kako je jednostavno živjeti kao čovjek - pomisli Bog. - Ti voliš druge i oni tebe vole. Tako je toplo u blizinama kada je čovjek uz čovjeka. Čovjek rađa čovjeka, živi s njime, s njime i umire. A onda - opet smo zajedno.

- Kako je mučno živjeti kao čovjek - pomisli čovjek- i biti sam u svemu i dalek svima, umoran od toga što od svega ničega nema ili tek nešto, a i to je slabo i nepostojano.

- Kako je jednostavno umrijeti kao čovjek - pomisli Bog. - Doista to je tako dobro. Nakon smrti još si jednostavniji, topline su još toplije, oni koji su ti bili bliski još su ti bliži. A i ja sam tu.

-Kako je mučno umrijeti kao čovjek - pomisli čovjek. -Život čitav k tome i vodi: od nigdje nikamo, po ovim blatnim putovima i srcima, i samome sebi težak. Poslije svega tek zemlja kao što bi bilo i bez toga.

-Ja sam se rodio kao čovjek - šapne Bog. - Živio sam i umro kao čovjek, i poznajem sve što te muči. Znam da ti nije lako. Ni meni nije bilo. I zato sada živim, zato sada živiš ti. Dok se uspinješ, ne opterećuj se pitanjima kojima ne znaš odgovora. Kad se uspneš, sve će se pokazati pred tobom i tada ćeš shvatiti što sam mislio s tobom i sa svime što ti se događa.

 

Stjepan Lice

 

Svi ćemo se složiti da je u današnjem vremenu vrlo teško biti mladi čovjek. Razne su napasti pred nama. Ponekad ne znamo kako im se oduprijeti. Dogodi se, nažalost, da odbacimo Boga iako je on jedini koji nam može pomoći i izbaviti nas od zla.

Svakome je njegov križ najteži i godi nam kada nas drugi žale pa odustanemo od rješavanja svakodnevnih problema jer mislimo da se ionako ne mogu riješiti.

Ne razmišljamo o sretnim trenucima i kako je život uistinu lijep. Mislimo da svi ljudi gledaju na iste stvari jednako kao i mi i ne damo da ostali imaju svoje mišljenje samo zato jer se ne poklapa s našim.

U priči Šapat to možemo shvatiti. Bog je u pravu, nama život može biti lijep poput ovoga što je on zamislio. Bog nam želi pokazati da nas, ako živimo po njegovim zapovijedima, čeka vječni raj i kad dođemo u nebo na sva naša pitanja dobit ćemo odgovor.

Poslušat ćemo sada razmatranje na temelju evanđeoskog odlomka o susretu Isusa i rimskog stotnika.

 

Gospodine, tko je tebe dostojan? Čini mi se da je za sve nas najistinitija molitva ona prije pričesti: "Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, ali reci samo riječ i ozdravit će duša moja!" Čini mi se da je na ovoj zemlji nemoguće biti dostojan tebe, a posebno je nemoguće biti dostojan tvoga dara, sakramenta tvoje ljubavi, tvoga predanog tijela i prolivene krvi. Zaista, nisam dostojan, ali te neizrecivo trebam!

A tek kad  čitam ovo evanđelje danas, Isuse, vidim koliko ima razloga da se prepoznam nedostojnim tebe. Znam da te ne ljubim dovoljno. Osjećam također da te ne ljubim onako konkretno i jasno kako to činim u odnosu prema meni dragim osobama, mojim bližnjima. U usporedbi s takvom konkretnom ljubavlju imam osjećaj da si ti, Isuse, katkada jako daleko od mene. Zapravo, da sam ti ja jako daleko.

Ti želiš da te ljubim više. Više od svih drugih ljudi, više od svih drugih stvari, više od svega na svijetu, više i od samog života. Zapravo ti, Isuse, želiš da mi ti budeš sve, da budeš moj život.

Tako si i Šimuna Petra pitao: "Ljubiš li me više?"

Moram priznati, Isuse, da mi ti nisi na prvom mjestu, da ima osoba koje više "obožavam" nego tebe, da o nekim ljudima katkada više ovisim nego o tebi. Moram ti priznati, Isuse, da mnoge stvari više želim, o mnogočemu više sanjam i maštam, nego o tebi. Mnogo toga mi je više na srcu nego ti. Želim živjeti, želim imati sve, želim uživati život, a često to činim bez tebe, katkada i protiv tebe, žrtvujući pritom i svoj odnos prema tebi. Ne shvaćam uvijek, Isuse, svu važnost i jasnoću tvoje zahtjevne riječi: "Ako tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga naći!"

Isuse, nisam tebe dostojan. Ali te trebam, trebam te kao gladan kruha, žedan kapi vode, prozebao sunca. Trebam te, Isuse, jer bez tebe zaista nema života. Nisam dostojan i ne znam kad ću biti, ali ti si, Isuse, u svojoj dobroti htio prihvatiti malenost ove naše ljudske naravi; molim te da sada prihvatiš i nedostojnost ovog mojeg bića, mojeg tijela, moje duše. I dođi, Isuse, pod krov moj pa  će ozdraviti moje biće, ozdravit  će moja duša! Gospodine, nisam dostojan, ali dođi!

Zvjezdan Linić

 

ZA RAD PO SKUPINAMA

„Pošto dovrši sve te svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum.

Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu,

a bijaše mu veoma drag. Kad je satnik čuo za Isusa, posla k

njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu.

Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: »Dostojan je da mu

to učiniš jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio.« Isus

se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik

prijatelje s porukom: »Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan

da uđeš pod krov moj. Zato se i ne smatrah dostojnim doći k

tebi. Nego – reci riječ da ozdravi sluga moj. Ta i ja, premda sam

vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu:

›Idi‹ – i ode, drugome ›Dođi‹– i dođe, a sluzi svomu: ›Učini to‹ – i

učini.

Čuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrene mnoštvu koje je išlo za

njim i reče: »Kažem vam, ni u Izraelu ne nađoh tolike vjere.«

Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava."

 

1.Kako se osjećaš kad izgovaraš riječi : „Nisam dostojan da uđeš pod krov moj." ? Što te riječi pobuđuju u tebi?

2.Smatraš li da si uvijek duboko raspoložen za svoju vjeru?

3.Bi li ti imao hrabrosti postupiti kao što je vojnik postupio?

4.Smatraš li da i danas ljudi jedne druge gledaju po titulama i novcu i tako sklapaju prijateljstva ili neke jače veze?

5.Pročitajte pjesmu „Vjera" od Josipa Šimunovića. Slažete li se s njim?

 

Vjera

Vjerovao sam

da On može to učiniti,

da može ozdraviti

mog vjernog slugu.

Učitelj je bio

dobar strateg!

U našoj vojsci imao bi veliki ugled,

visok položaj,

najveći čin...

Ali dobro je

što nije bio u vojsci, jer ovako i koji nisu u vojsci

imaju koristi od Njega!

 

Pripremile: Ana Medvidović i Anamarija Mustapić