- 1
- 2
- 3
Župne vijesti
Ikona Kraljice Franjevačke obitelji (Ikona Regina Familiae Franciscanae) nastala je 2018. godine u Litvi. Blagoslovljena je 17. ožujka 2018. godine u Medininkaiu (Litva) te je počela svoje hodočašće po bratstvima OFS-a i Frame diljem Europe.
Svoj hodočasnički put po Hrvatskoj nastavila je u utorak, 25. listopada, u Imotskom. Ikonu su ispred crkve sv. Frane Asiškoga dočekali svećenici, časne sestre, članovi OFS-a i Frame, postulanti, krizmanici, prvopričesnici, dječji zbor, te je u procesiji unesena u crkvu, a obred dočeka, procesiju i molitvu franjevačke krunice predvodio je fra Zoran Kutleša, gvardijan i župnik.
Ikona je bila izložena u crkvi od 25. do 27. listopada uz prigodni molitveni program.
U četvrtak, 27. listopada, prvopričesnici su predmolili franjevačku krunicu, a nakon večernje mise Ikona je predana župi sv. Roka Vinjani.
Dekanatski sastanak je održan u prostorijama Franjevačkog samostana sv. Frane u Imotskom 19. listopada 2022.
Sastanak je započeo u 10:00 sati u samostanskoj kapeli molitvom Srednjeg časa i razmatranjem koje je održao fra Siniša Balajić, magistar franjevačkih bogoslova.
U 11:00 sati započeo je drugi dio susreta, koji je održan u samostanskoj dvorani. Nakon uvodnih pozdrava, dekan fra Zoran Kutleša na poseban je način istaknuo da se u samostanu Imotski već trideset godina održava dekanatski „Zaručnički tečaj“ te je za njihov doprinos razvoju tečaja istaknuo fra Jakova Udovičića, voditelja tečaja i Dr. Pavu Čolaka, dugogodišnjeg predavača na tečaju.
Zatim je predavanje na temu „Duhovna zvanja stanje, vizija i izazovi“, održao fra Siniša Balajić. U prvom djelu predavanja iznijete su opće statistike o stanju duhovnih zvanja u svijetu. U drugom dijelu predavanja naglašena je vizija u kojoj je na poseban način predavač istaknuo dva važna čimbenika kao temelje za izbor svećeničkog poziva, prvi je „ Pastoral/ Animacija zvanja“ i drugi je „Formacija kao redoviti život“. Pod naslovom „Izazovi“ predavač je istaknuo da je animacija zvanja zadatak svakoga od nas i da formacija zvanja počinje kao trajna formacija svakoga pojedinačno. Predavanje je zaključeno raspravom. Sastanak je zaključen molitvom „Anđeo Gospodnji“.
Franjevački samostan Imotski već je trideset godina (1992. - 2022.) domaćin zaručničkog tečaja za Imotski dekanat. Kroz ovih trideset godina mnogi su se predavači izmjenjivali i održali svoja predavanja, a predavač koji je držao predavanja od prvoga dana je dr. Pavo Čolak, radiolog iz Širokog Brijega.
On je 15. listopada ove godine održao svoje 114. predavanje na temu: „Odgovorno roditeljstvo i prirodne metode planiranja obitelji“.
Na kraju predavanja za njegov nesebični rad zahvalio mu je fra Jakov Udovičić, voditelj tečaja, te mu je tom prigodom darovao ružu zahvalnicu i knjigu Petra Gudelja „Put u Imotu“ .
U ime svih polaznika zaručničkog tečaja gospođica Ljubica Kukavica uručila je Dr. Čolaku Imotsku tortu koju je ispekla profesorica Sanja Bago.
U ime Dekana i gvardijana fra Zorana Kutleše, samostanski vikar fra Ivo Rastočić zahvalio je dugogodišnjem predavaču te mu je kao zahvalni dar uručio dalmatinski pršut.
U utorak 4. listopada u Imotskom je svečano proslavljena svetkovina sv. Franje Asiškog, zaštitnika imotske župe i samostana.
Jutarnje mise su se slavile u 7:00 i 9:00 sati. Središnje slavlje počelo je u 10:30 procesijom u kojoj su sudjelovala djeca iz osnovnih škola te članovi Franjevačkog svjetovnog reda i Frame, a koju je animrao fra Kristian Stipanović uz sviranje Gradske glazbe Imotski.
Nakon procesije u crkvi sv. Franje slavljena je sveta misa koju je predvodio fra Dario Galić, župni vikar Drinovaca, uz koncelebraciju gvardijana fra Zorana Kutleše i svećenika iz samostanskog okružja. Pjevanje na misi animirao je župni zbor Imotskoga.
Uprava Provincije odredila je da svake godine sredinom rujna, oko blagdana Rana sv. oca Franje, bude Dan sjećanja na ubijenu braću u Drugom svjetskom ratu i poraću. U razdoblju od 1942. do 1948. ubijena su 44 člana naše Provincije.
Za ubijene fratre u crkvi sv. Frane u Imotskom u nedjelju 18. rujna 2022. u 19 sati slavljena je sveta misa koju je predvodio fra Jerko Kolovrat, student filozofije na Papinskom sveučilištu Antonianum u Rimu, uz koncelebraciju sedmorice svećenika. Na početku slavlja fra Zoran Kutleša, gvardijan i župnik, pročitao je imena ubijenih fratara.
Fra Jerko je u propovijedi naglasio kako je razlog našeg okupljanja prije svega spomen na žrtvu koju su 44 fratara podnijeli, a ne sjećanje na njihove zlostavljače i progonitelje, jer sjećanje na zlo odlazi u vječni zaborav, a spomen na dobro ostaje zauvijek. Ono po čemu su ubijeni fratri znak i našem vremenu jesu istina i sloboda koju su živjeli i čista savjest koju su imali. Te su stvarnosti danas poljuljane i u krizi. Žrtva koju su fratri podnijeli svima nam je poticaj i ohrabrenje da živimo istinito, slobodno i savjesno.
Kada je potkraj VI. stoljeća Grgur, praefectus Urbis ili, kako bismo danas rekli, gradonačelnik Rima, napustio svoj ugledni društveni položaj i prigrlio samozatajni redovnički život po Pravilu svetoga Benedikta, nije ni slutio da je time započeo put koji će ga jednoga dana (3. rujna 590.) dovesti do papinske službe. Započeo je hod zajedno s Isusom koji je Put, Istina i Život. Susret i život s Kristom preobrazio je Grgura na način da je milost Duha Svetoga uklonila sve natruhe grijeha i sebičnosti te oplemenila i usavršila njegove naravne talente na dobrobit svega naroda. Kao papa, sveti se Grgur mogao uvelike okoristiti znanjem i iskustvima koja je stekao tijekom svojega obrazovanja i u vrijeme svoje gradonačelničke službe. Tako je s pomoću Božjom Grgurova osobna povijest postala dio povijesti spasenja. Ono što je prethodno bila samo njegova individualna odlika, postalo je dar za druge na zajedničkom putu Crkve.
Na početku smo nove školske i vjeronaučne godine. Svakodnevne školske obveze, bilo učeničke, bilo nastavničke, mogu nam s vremenom izgledati mukotrpne i naporne. Možda ćemo se služiti šalabahterima ili ćemo u svojem nemaru samo tražiti da odradimo gradivo. Međutim, primjer svetoga Grgura Velikog pokazuje nam da sve ono što stječemo obrazovanjem i odgojem, jednoga dana može imati itekako važnu ulogu u našem poslanju i djelovanju, ali na preobražen način. Milost ne dokida narav, nego je pretpostavlja i usavršava. Nitko se od nas ne rađa gotov. Svaki čovjek odgojem, učenjem i radom razvija svoje društvene, intelektualne i tjelesne sposobnosti. Sebe ostvaruje i doprinosi stalnom društvenom i moralnom napretku sredine u kojoj živi. Stojimo, dakle, na početku puta koji nas može dovesti kamo i ne slutimo. Poput svetoga Grgura, i mi možemo iskusiti kako Bog preobražava naš život te nas čini sposobnima za velika djela – dakako, velika djela ne po mjerilima ekonomskoga ili društvenoga uspjeha, nego po mjerilu velikodušne ljubavi koja se do kraja daje za Boga i brata čovjeka.
Draga djeco i mladi, cijenjeni profesori i nastavnici, poštovani vjeroučitelji i odgojitelji, zajedno smo na putu. Kao pastir ove mjesne Crkve, u zajedništvu s papom i biskupskim zborom, želim vas potaknuti da svojim svakodnevnim zalaganjem, svojom ustrajnošću i marljivošću polako gradite naravne temelje za velika djela koja je Bog s vama naumio.
Neka sve nas u tom nastojanju prati zagovor Blažene Djevice Marije i naših svetih zaštitnika – Dujma i Staša!
† Dražen Kutleša
nadbiskup i metropolit
Na Uskrsni je ponedjeljak, 18. travnja 2022. godine, u Imotskom pokopan fra Petar Lubina. U 15 sati u crkvi svetoga Franje započela je sveta misa koju je predvodio otac nadbiskup i metropolit splitsko-makarski mons. Marin Barišić, a u koncelebraciji su bili mnogopoštovani otac provincijal fra Marko Mrše, gvardijan samostana Gospe od Zdravlja fra Mate Matić te oko 60 drugih svećenika. Prisutni su bili i franjevački bogoslovi i novaci, te preko stotinu časnih sestara raznih kongregacija i brojni vjernici.
Na samom početku misnog slavlja otac nadbiskup je izrazio svoju sućut provincijalu i cijeloj Provinciji, časnim sestrama, rodbini, prijateljima i vjernicima Župe Runović. U svojoj je propovijedi povezao događaj Kristova uskrsnuća i fra Petrove smrti. Naše patnje, boli i smrti s Kristovim križem i uskrsnućem. A naročito je istaknuo povezanost fra Petra i majke Marije.
Na kraju svete mise od fra Petra se oprostio najprije provincijal fra Marko Mrše koji je iznio najbitnije podatke iz fra Petrovog života i njegovog bogatog i predanog rada u Provinciji. Zatim su se još od fra Petra oprostili fra Mate Matić, fra Stipe Nimac, fra Nedjeljko Jukić te č. s. Marija Gracijana Gracin.
Nakon svete mise uslijedio je pokop fra Petrovih zemnih ostataka u franjevačkoj grobnici, a sprovodne obrede predvodio je imotski gvardijan fra Kristian Stipanović.
S raspetim i uskrslim Kristom u 'Galileji' Kraljevstva Božjega
1. Draga braćo i sestre!
Žalost i tjeskoba, patnje i stradanja ljudi našega vremena, duboko nas pogađaju i sve nas zabrinjavaju. Živimo u svijetu straha, nesigurnosti, loših vijesti, nasilja, agresije, rata, razaranja, progona, smrti... Ratuje se, ne samo dalekometnim ubojitim oružjem, već je na djelu i medijsko ratovanje. Okružuju nas i bombardiraju tolike loše i lažne vijesti. Doista, ovakva događanja u 21. stoljeću nismo ni u snu mogli zamisliti nakon prošlog stoljeća obilježenog ratovima. Nadali smo se posve novim i humanijim vremenima. Ima li ovaj naš svijet mogućnost izlaska iz tragičnih i tjeskobnih situacija straha i smrti? Postoji li ipak neki razlog radosti i nade za život i budućnost ljudske obitelji?
U Gradu na gori, Imotskom, na Cvjetnicu 10. travnja s početkom u 20 sati održan je 21. Dramski prikaz Muke Isusove, poznat kao Imotska Muka. Posljednji put Muka je bila održana 2019. godine, a onda se zbog pandemije nije mogla prikazati dvije godine.
Na početku je vikar Provincije, samostana i župe fra Zoran Kutleša zahvalio svima zaslužnima za održavanje Muke – sponzorima, tehničkoj i stručnoj podršci, glumcima, a osobito gledateljima, zbog kojih se i održava Muka.
Ulogu Isusa glumio je i ove godine Ivan Šabić, a i sve ostale uloge igrali su amateri iz Imotskog i Imotske krajine.
Po običaju, scene Posljednje večere i uhićenja u Getsemaniju održane su u samostanskom vrtu, a zatim se povorka s glumcima i statistima uputila na mjesto suđenja pred Pilatom. Nakon Pilatove osude i Petrova zatajenja prikazan je na ulicama Imotskog Isusov križni put, na kojem je susreo svoju majku Mariju, Veronika mu je rupcem obrisala lice, a Šimun Cirenac pomogao nositi križ do Kalvarije, koja je predstavljena imotskom tvrđavom Topanom. U završnoj sceni na Kalvariji prikazano je Isusovo razapinjanje i smrt. Muka je završila skidanjem i odnošenjem Isusova tijela s Kalvarije.
Za one koji nisu mogli pratiti Muku uživo u Imotskom i ove je godine omogućen video-prijenos preko interneta.









