Franjevački svjetovni red Imotski vas poziva u srijedu 11. svibnja 2016. u 19:30 u dvoranu Pučkog otvorenog učilišta na predstavljanje monografije o povijesnom zločinu prikrivenom od javnosti "Macelj 1945".

Monografiju će predstaviti: prof. Dragutin Koštro, prof. Mihovil Bogoslav Matković predsjednik NO Udruge Macelj 1945. i dipl. ing. Damir Borovčak urednik monografije. Moderator je pukovnik Branko Lubina

Na predstavljanju će nastupiti Klapa Bratovština Sv. Stjepana Gorica.

BLEIBURG

Nakon predaje hrvatske vojske 15. svibnja 1945. kod Bleiburga počinje izručenje hrvatskih zarobljenih vojnika i civila Titovim partizanima, uz svesrdnu pomoć britanske vojske koja je Hrvate izručila Titu, protivno Ženevskoj konvenciji.
Pokolj su počeli Titovi partizani 17. svibnja, a likvidacije su nastavljene narednih nekoliko mjeseci. Ostatak zarobljene hrvatske vojske i civila ubijen je na marševima kroz Jugoslaviju i u zarobljeničkim logorima tijekom sljedećih mjeseci. To se obično u hrvatskoj iseljeničkoj literaturi naziva „Križni put“.
Izručivanje žrtava kod Bleiburga jedna je od najbolje čuvanih tajni u modernoj povijesti. Nažalost, u čuvanju te tajne sudjelovale su i moćne sile svijeta (Velika Britanija), koje su također željele prikriti zločin koji su počinili nad poraženim i razoružanim hrvatskim narodom. Mada je dosta knjiga o tome napisano, ipak točan broj žrtava nije utvrđen te se spekulira od 50.000 pa do čak 500.000 ubijenih Hrvata.

MACELJ

Likvidacije Hrvata od strane Titovih partizana vješto su skrivane cijelo vrijeme Jugoslavije te se o njima nije smjelo govoriti. Tako se na sam spomen Bleiburga ili Macelja moglo završiti na robiji ili čak izgubiti život.
Jedna od masovnih grobnica gdje su likvidirani Hrvati (svećenici, intelektualci, žene i djeca) zove se Macelj. Žrtve koje su izbjegle likvidacije kroz Sloveniju (Kočevski rog, Huda Jama, Tezno), prisilno su nastavile pješačiti do stratišta u Macelju. Macelj je najveće stratište u Republici Hrvatskoj jer su ekshumirane točno utvrđene 1.163 žrtve „Križnog puta“, koje su kasnije i dostojanstveno pokopane (22. listopada 2005.). Prema izjavama svjedoka, pripadnika OZNA-e Mladena Šafranka i zapisima preživjelog sudionika „Križnog puta“ Frana Živičnjaka, u maceljskoj šumi stradalo je oko 13.000 žrtava. Više od 130 jama još uvijek nije istraženo.
U Macelju se nalaze i ostaci 21 svećenika, franjevca i bogoslova ubijenih u noći s 4. na 5. lipnja 1945., tako da je Macelj najveće skupno stratište svećenstva u Republici Hrvatskoj. U Macelju su stradali svećenici i bogoslovi iz 4 biskupije: Vrhbosanske, Đakovačke, Zagrebačke i Krčke, te iz dvije franjevačke provincije: Bosne Srebrne i Hercegovačke. U jednoj su iskopanoj jami pronađena i dva kostura koja su pripadala djeci u dobi od 7 i 15 godina, te su bila vezana žicom (najvjerojatnije su to bila braća). Točan broj ubijenih još nije znanstveno utvrđen što znači da ih može biti i više od 13.000 tisuća.
Na mjestu maceljskog stratišta Tito je napravio privatno lovište, tako da se tu nije moglo ulaziti od 1945. do 1990. Premda je Republika Hrvatska 30. lipnja 1990. na sjednici Hrvatskog sabora prihvatila Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog režima, nijedan predstavnik izvršne ili zakonodavne vlasti RH nije se nikad pojavio u Macelju, sve do 2014. Također je zabrinjavajuće da na službenom pokopu maceljskih žrtava 22. listopada 2005. nisu prisustvovali službeni mediji te je ukop 1.163 žrtve ostao praktično nezabilježen u hrvatskoj javnosti.