U petak 2. studenog u našoj je župi predavanje mladima održao don Damir Stojić, svećenik salezijanac, studentski kapelan u Zagrebu. Tom su prigodom s njim razgovarale framašice Ivana Granić i Daniela Todorić. Ovdje donosimo njihov razgovor.
Kako ste odlučili postati svećenik?
Poziv za svećeništvo dolazi s više strana. Prvo, roditelji su me htjeli. Dali su mi život. Odgajali su me u molitvi i vjeri i govorili mi o Bogu. Ja mislim da je to početak mog poziva. Drugo, imao sam i baku koja je postila baš na tu nakanu. To je zanimljiva priča. Imala je puno unučadi. Ja sam tek kasnije saznao da je ona odabrala mene i baš za mene postila da budem svećenik. Što želim reći? Da svećeništvo nije samo moj odabir, moj hir... Imam osjećaj da Bog priprema jednu obitelj za to. Obiteljsko stablo, ja bih čak rekao. Osim toga, u Kanadi sam upoznao jednog svećenika na jednoj ispovijedi koji je ostavio snažan dojam u mom životu i koji je kasnije bio moj duhovnik. On je Amerikanac iz New Yorka. I uistinu ima darove Duha Svetoga. Molio je u spoznaji. On me sjetio da sam kao dječak obećao Bogu da ću biti svećenik. Naime, na dan moje prve pričesti ja sam baš to obećao. Bio sam tako oduševljen jer sam primio Tijelo Kristovo. Rekao sam: ''Isuse, ja ti obećajem da ću biti svećenik.'' Ja sam to već sutra zaboravio, ali obećanje je obećanje. Bog čuje takve molitve, pogotovo kad proizlaze iz čistog srca. I onda je taj svećenik, u mojoj šesnaestoj godini, mene prisjetio toga. Tada sam odlučio da ću biti svećenik, iako sam krenuo tek s 20 godina. Uglavnom, splet okolnosti – mama, tata, baka, taj svećenik i evo don Damira.
