Na Uskrsni je ponedjeljak, 18. travnja 2022. godine, u Imotskom pokopan fra Petar Lubina. U 15 sati u crkvi svetoga Franje započela je sveta misa koju je predvodio otac nadbiskup i metropolit splitsko-makarski mons. Marin Barišić, a u koncelebraciji su bili mnogopoštovani otac provincijal fra Marko Mrše, gvardijan samostana Gospe od Zdravlja fra Mate Matić te oko 60 drugih svećenika. Prisutni su bili i franjevački bogoslovi i novaci, te preko stotinu časnih sestara raznih kongregacija i brojni vjernici.
Na samom početku misnog slavlja otac nadbiskup je izrazio svoju sućut provincijalu i cijeloj Provinciji, časnim sestrama, rodbini, prijateljima i vjernicima Župe Runović. U svojoj je propovijedi povezao događaj Kristova uskrsnuća i fra Petrove smrti. Naše patnje, boli i smrti s Kristovim križem i uskrsnućem. A naročito je istaknuo povezanost fra Petra i majke Marije.
Na kraju svete mise od fra Petra se oprostio najprije provincijal fra Marko Mrše koji je iznio najbitnije podatke iz fra Petrovog života i njegovog bogatog i predanog rada u Provinciji. Zatim su se još od fra Petra oprostili fra Mate Matić, fra Stipe Nimac, fra Nedjeljko Jukić te č. s. Marija Gracijana Gracin.
Nakon svete mise uslijedio je pokop fra Petrovih zemnih ostataka u franjevačkoj grobnici, a sprovodne obrede predvodio je imotski gvardijan fra Kristian Stipanović.
Nadbiskupova propovijed:
Draga braćo i sestre, dva događaja – Kristovo uskrsnuće i smrt brata Petra – međusobno su povezani. Najprije o prvom i najvažnijem, temeljnom i središnjem događaju – Kristovom uskrsnuću. Jučer smo slavili, ma ne samo jučer! To je toliko velik i značajan događaj za naš osobni život, za našu povijest da se ne može iscrpsti slavlje jednoga dana. Otajstvo Uskrsa slavimo i čitavi ovaj tjedan koji se zove uskrsni tjedan. Ma, ni to nije dovoljno! Slavimo ga pedeset dana, sve do Duhova. Ma, ni to nije završetak! Vrijeme kroz godinu određeno je Uskrsom. I to je tako važan događaj da vidimo ovdje u evanđelju da problema imaju s ovim događajem, navještajem Kristova uskrsnuća. Ako pokušavamo kontrolirati ovaj događaj i staviti ga pod kontrolu naših ljudskih osjetila, pa ako ga želimo staviti u granice našega ljudskog razuma, nećemo uspjeti. Iznenadit će nas. Ne možemo ga kontrolirati, iznenađuje nas Kristovo uskrsnuće. Božje je to djelo, kakvo čudo u očima našim. I ovaj problem se može rješavati na ovaj način kao što su pokušali stražari i svećenički glavari: „Recite ovako i ovako. Zataškat ćemo ovo. Sredit ćemo i nećete imati problema. Budite mirni“. Evo, to je neuspješan ljudski pokušaj. Kristovo uskrsnuće ne može se iscrpsti, nadilazi nas. Ono je toliko Božje da pred njim možemo stati i reći: „Hvala ti Bože!“ I biti svjedoci. Što Petar evo ovdje reče u Djelima apostolskim, dosita osjeća se jedna iskrenost: Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem. Osjeća se iskrenost ovih svjedoka. Ne možete to zataškati, ne možete to kontrolirati – Božje je to djelo.
Draga braćo i sestre, danas se opraštamo i od našeg fra Petra. Fra Petar je, ovdje iz naših Runovića, prepoznao ovaj događaj i u svojoj obitelji, u svojoj zajednici, naslutio je koje je to bogatstvo, da se isplati darovati čitav život sa svim svojim sposobnostima ući u kontinuitet apostola i navjestitelja ove Radosne vijesti u svome vremenu. I fra Petar je đakon postao upravo u Isusovom gradu, Jeruzalemu. U Jeruzalemu je zaređen i za svećenika. Svoj život je ugradio u svećeništvo Gospodinu. U Njegov križ, u Njegovu ljubav, u Njegovo uskrsnuće. I djelovao je ovdje u našem vremenu i u našoj sredini na različitim mjestima, u različitim službama. A posebno njegova služba koja ga je odredila bila je ta da je bio član Hrvatskog mariološkog instituta, pa i član međunarodne Papinske mariološke akademije, i on je 40 godina uređivao časopis „Marija“. Taj časopis, koji je htio širiti kult i pobožnost Blažene Djevice Marije. I njegov život je bio određen majkom Marijom, posvetio joj je sve svoje sposobnosti. I kako ne vidjeti onda u ovom događaju kada Gospodin s križa majci i učeniku govori: 'Ženo, evo ti sina!', i 'Evo ti majke!' I uze je učenik sebi – da je doista fra Petar Mariju uzeo sebi, u svoj život, u svoj posao. Tako da je bio marijanski sin koji je svoju majku toliko častio da je htio da je i drugi časte. Ma, i evanđelje nam donekle ovdje pokazuje na momenat koji je važan iz života našega fra Petra. Možda vi niste toliko upoznati da sam ja fra Petra imenovao 2006. godine za delegata za redovnice Splitsko-makarske nadbiskupije. I on je tu službu pored drugih službi vršio 16 godina, ali je doista vršio savjesno, redovito i odgovorno. Inače, on je takav i bio. Bio je discipliniran, uredan, savjestan, odgovoran. I on je svake godine organizirao susrete s časnim sestrama, duhovne obnove, izlete i hodočašća. Tako da je postao već kao jedan trajni apostol koji djeluje među sestrama zahvaljujući upravo ovom događaju ovdje gdje žene prve idu javiti apostolima, učenicima događaj Kristovog uskrsnuća. I na svoj je način fra Petar tu zahvalnost pokazivao prema ženama, prema časnim sestrama, koje vrše u Crkvi važne službe u svojim karizmama. To je bio jedan znak zahvalnosti za njihovo svjedočenje uskrslog Gospodina u našoj Crkvi. Naš fra Petar je ovdje, oprostit ćemo se od njega u ovoj crkvi koja je crkva posvećena svetom Franji, a njegove zemne ostatke položit ćemo u groblje koje je posvećeno Gospi od Anđela. Ma, evo i to su dvije osobe, dva svjedoka koji su duboko svjedočili i živjeli, bili prožeti ovom uskrsnom snagom. Majka Marija je toliko živjela ovu dimenziju uskrsnuća Gospodina već ovdje na zemlji. A da ne kažem sveti Franjo kojeg nazivaju i drugi Krist koji je pokušao tu ljubav Božju obilježenu križem utjeloviti u svom životu. Ma, evo i to nam nešto govori o njegovom životu i na ovoj dimenziji u kojoj ga pratimo prema nebeskoj domovini.
Posjetio sam ga dva puta u bolnici. Prvi puta, čini mi se, na Gospu Lurdsku i ostao sam pomalo iznenađen i razočaran: „Ma, fra Petre, ti se ne možeš vratiti među žive više!“ Bio je kost i koža. Nešto smo pokušali govoriti, ali nije uspio. Ipak se osjetilo da je micao u grlu i da je svjestan. I neki dan, prije desetak dana, i učinilo mi se da je je bolje, da je malo popunjeniji. On je toliko bio razigran, rukama i nogama, one snage što je imao sav se istrošio u tom razgovoru. Pokušao je govoriti, on o jednim temama, ja o drugim, i vidio sam da nije baš vezao sve. Ali, rekoh, hvala Bogu fizički je dobro, a ovi ostali poremećaji će vjerojatno proći. Kad dođe ova vijest da je fra Petar završio, na Veilku srijedu. Gledajući ovu njegovu bolest – dobro, neću govoriti je li pametno hrvati se s bolešću – to neću reći, to prepuštam Gospodinu. Možda se moglo i drukčije. Ali, evo, tu je što je. Živio je jednu korizmu dužu od korizme. I dio adventa može se reći da je ušao u njegovu korizmu. A čitava njegova duga korizma bio je Veliki petak i nije bilo jednostavno sve to podnijeti. A on je to sve strpljivo podnio i ja se nadam da ovaj događaj o kojem smo govorili, da ova naša patnja i naša smrt i Kristov križ i Njegovo uskrsnuće, da su se oni imali vremena – Petar i Gospodin – i razgovarati i povezati to i razumjeti se.
Dragi fra Petre, evo želim ti da tamo gdje si primio i đakonat i prezbiterat od jedinog Đakona i Prezbitera – Isusa Krista, da te u ovom susretu prepozna i primi u puninu svog uskrslog života. A majka Marija, tvoja majka koju si posebno ovdje častio i bio joj pobožan, Majka već uznesena na nebo, neka te preporuči svome Sinu – Kristu Spasitelju. Ne znam je li u skladu s ovim vremenom i s ovom uskrsnom stvarnošću reći: „Pokoj ti vječni“? Ali evo: Pokoj ti vječni! Krist je uskrsnuo, doista je uskrsnuo! A umjesto pokoja reći ćemo i: Aleluja! Amen.
Životopis
Fra Petar Lubina rođen je 12. srpnja 1951. u Runovićima od oca Josipa i majke Mare r. Repušić. Osnovnu školu pohađao je u rodnim Runovićima (1958. – 1966.), zatim je završio Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju (1966. – 1968.; 1969. – 1971.). Teologiju je studirao u Dubrovniku (1971./72.), Makarskoj (1973./74.) i Jeruzalemu (1974. – 1977.) gdje je i diplomirao 1977. godine.
U novicijat je ušao 2. kolovoza 1968. godine na La Verni (Italija) gdje je položio i prve redovničke zavjete 24. kolovoza 1969. godine. Svečane zavjete položio je 4. listopada 1974. u Makarskoj. Za đakona je zaređen 8. prosinca 1976. u Jeruzalemu, a za svećenika 29. lipnja 1977. također u Jeruzalemu. Mladu je misu slavio u rodnoj župi Runovići 24. srpnja 1977.
Službe:
Šibenik – Varoš – župni pomoćnik (1977. – 1978.)
Sinj – župni pomoćnik (1978. – 1982.)
Sinj – urednik lista „Marija“ (1982. – 1986.)
Split – urednik lista „Marija“ (1986. – 2022.)
U međuvremenu je vršio i sljedeće službe:
Povjerenik za Svetu Zemlju (provincijska služba) (2012. – 2018.)
Član Vijeća za izdavačku djelatnost (provincijska služba) (1994. – 1997.)
Biskupski delegat za sve redovnice u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji (2006. – 2022.)
Član Hrvatskoga mariološkog instituta Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (od 1984.)
Član Međunarodne papinske marijanske akademije.
Fra Petar je autor i urednik više djela od kojih izdvajamo neke kao što su “Krunica naših dana”, zbirke marijanskih molitava: “Pomoćnici kršćana”, “Majci milosrđa” (2006.), “Bogorodici Djevici” (2005.), “Po uzoru naše nade” (zbirka koja je nastala u razdoblju od II. vatikanskog sabora do danas, 1962.-2009.). Zatim, “Stopama nazaretske Djevice”, “Moja krunica”, “Blaženom će me zvati”, “Marijanska Hrvatska” (1995.) te Vodič marijanskom Hrvatskom (2012).