Svetkovina Gospe od Anđela, zaštitnice grada Imotskog i cijele Imotske krajine, svečano je proslavljena u nedjelju 2. kolovoza središnjim euharistijskim slavljem kojeg je predvodio fra Marko Mrše, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja.
Na prigodnom oltaru postavljenom na imotskoj tvrđavi Topani, podno spomenika poginulim braniteljima, koncelebriralo je 11 svećenika. Mnoštvo vjernika pristiglih iz svih župa Imotske krajine, kao i susjedne Bosne i Hercegovine, najprije je sudjelovalo u tradicionalnoj procesiji od crkve sv. Frane do tvrđave Topane sa slikom Gospe od Anđela i župnim barjacima koje su nosili predstavnici župa samostanskog okružja. Tradicionalno je procesiju, koja je počela u 18 sati, popratila Gradska glazba Imotski, na čelu s kapelnikom Ivanom Glibotom Crnim.
Prisutnima se na kraju slavlja obratio i imotski gvardijan fra Kristian Stipanović, čestitavši svima svetkovinu Gospe od Anđela. Zahvalio je o. Provincijalu, svećenicima, bogoslovima, časnim sestrama, sjemeništarcima i svima koji su na bilo koji način doprinijeli da se svetkovina Gospe od Anđela proslavi na svečan i dostojanstven način.
Po završetku misnog slavlja, za vrijeme kojeg je pjevao veliki zbor sastavljen od župnih zborova župa imotskoga samostanskog okružja, vjernički puk i svećenici u procesiji su sliku Gospe od Anđela vratili u crkvu sv. Frane.
Sažetak propovijedi provincijala fra Marka Mrše
(Imotski, Gospa od Anđela, 2. kolovoza 2020.)
- Kroz cijelu svoju povijest hrvatski se narod s velikom vjerom i nadom utjecao Gospi tražeći njezin zagovor i zaštitu. Tako je i danas. Ova procesija s molitvom i pjesmom upućene Gospi od Anđela, ovo pobožno i dostojanstveno uspinjanje na imotsku Topanu, gdje će se dogoditi susret vjerničkog puka s Kristom i s njegovom Majkom, pokazatelj su s kakvom pobožnom dušom hrvatski vjernički narod diše i danas. To je pokazatelj da nije prekinuta istinska odanost, zdrava i iskrena pobožnost prema Kristovoj Majci, Blaženoj Djevici Mariji. Vjernički narod i na ovim hrvatskim prostorima, u dičnoj imotskoj krajini, nastavlja gajiti sinovski odnos i pobožnost prema Majci i prenositi ga na nova pokoljenja i naraštaje.
- Povijest nas uči koliko je bilo teško ostati u vjeri dosljedan, koliko je bilo svakodnevnih poteškoća i životnih nedaća i nevolja – od turskog zuluma, preko komunističkog bezbožnog režima do obrambenog Domovinskog rata, koji nam je najsvježiji, kada su srpski agresor i tadašnja armija htjeli uništiti sve što je hrvatsko i što se katoličkim zove. Neupitna je bila snaga molitve, krunice oko vrata, pobožnost Bogu i Blaženoj Djevici Mariji.
- Danas slavimo jednu ljupku, posebnu i dragu Gospinu svetkovinu - Gospu od Anđela, koja se duboko ukorijenila i ušla u dušu našega naroda, ali o kojoj ništa ne piše u svetom Pismu. Ova svetkovina je usko vezana za svetog Franju Asiškog, koji je jedne noći 1216. godine tijekom molitve pred Presvetim Sakramentom doživio viđenje Isusa Krista i njegove Majke okružene anđelima. Isus je, po Gospinu zagovoru, uslišio Franjinu molitvu, udijelivši mu milost Porcijunkulskog oprosta, što je Franjinu molbu ozakonio papa Honorije III. A to znači da danas u svim franjevačkim crkvama diljem svijeta vjernici mogu dobiti potpuni oprost od vremenitih kazni, ako se od 1. kolovoza u podne do 2. kolovoza u ponoć, ispovjede, pričeste, pohode franjevačku crkvu ili župu, i izmole Vjerovanje, Očenaš i pomole se na nakanu svetog Oca Pape.
- Uz neupitnu važnost i značenje drugih Gospinih svetkovina, svetkovina Gospe od Anđela je nekako zasebna. Ona u vjerničkim srcima i njihovim dušama pobuđuje posebno osjećanje, dublju i prisniju pobožnost prema Gospi, prema Majci koja je naša osobita Zagovornica pred svojim Sinom u društvu anđela čuvara. Ovo je svetkovina milosrđa i ljubavi koja nadilazi granice prostora i vremena. Ona ne smije biti i ostati samo „lijepi trenutak“, nego je ona podsjetnik da se srž i istinitost vjere ponajprije očituje u stalnosti našeg vjerničkog zajedništva s Bogom kao i u usklađenosti onoga što ispovijedamo s onim kako živimo.
- Tjelesna majka nam je primjer kojom i kakvom ljubavlju ona prati svoju djecu, i što je za njih sposobna i spremna bezuvjetno i do neslućenih razmjera učiniti. Propovjednik je potom naveo primjer jedne majke koja je imala sina, koji je svoju majku mrzio iz dna duše jer su mu se vršnjaci rugali zato što njegova majka nije imala jedno oko. Taj sin dok je još bio mali dječak, u jednoj je nesreći izgubio jedno oko. Tijekom vremena otišao je od svoje majke, osnovao svoju obitelj i svoju majku više nije želio vidjeti. No, ona ga je posjetila, ali ju je on potjerao s vrata. Nakon nekog vremena poslom se vratio u rodni kraj, saznao da mu je majka umrla, i samo iz znatiželje navratio u rodnu kuću u kojoj je našao pismo u kojem njegova majka od njega traži oproštenje za sve neugodnosti koje mu je prouzročila. Otkrila mu je naposljetku jednu duboku tajnu: svijet koji on gleda sa oba oka, omogućila mu je njegova majka koja mu je s ljubavlju darovala jedno svoje oko.
- Nebeska Majka Marija ne može nam dati fizičko oko, ali nam može biti zagovornica za zdrave oči vjere. Ona će nam pomoći iskorijeniti mržnju, zavist i ljubomoru koje nas satiru, uspostaviti dobre, trajne, prave i zdrave međuljudske odnose, shvatiti i prihvatiti da je Isusov put pravi put i da je On istinski Život i prava Istina.
images\stories\Vijesti_galerija/2020/GoA20